Dragi mladi,
Današnje je evanđelje tako slikovito i bogato riječima da bismo nad svakom od njih mogli dugo razmatrati. Dok sam ga slušao, ipak sam najduže zastao nad jednim retkom u kojem se kaže: Ovaj [ljubljeni učenik] se privine Isusu uz prsa (r. 25). Ova je slika tako snažna u ovom vremenu Velikoga tjedna.
Privinuti se označava priljubljenost, iskazuje povezanost i simpatije prema drugome. Sjetimo se početka Ivanova evanđelja koje nam govori o Kristovoj priljubljenosti s Ocem: Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani (Iv 1,18). Kao da je Ljubljeni učenik ispravno shvatio ovu Kristovu privrženost s Ocem i primjenjuje ju za svoj život.
Međutim, ne smijemo reći kako su ostali učenici lišeni ove priljubljenosti s Isusom. Ona se svakome od njih daruje i očituje se u Kristovu dijeljenju zalogaja s drugima. Ono je znak Božjeg darivanja sebe drugima, pa i onome tko ga izdaje. Isusova ljubav ide do kraja neuskraćujući ju nikome. I mi primamo taj dar kako bi se mogli privinuti uz srce Onoga koji ljubi dopuštajući mu da naše srce učini po svome srcu.
Stoga bi, privinuti se uz Isusova prsa, značilo osluškivati njegovo srce. Ono srce koje je središte mističnoga tijela Crkve. Znamo kako je srce izvor života za čitavo tijelo. Kad srce zataji tada prestaje i život. Tako i u našem duhovnom životu, ako Krista izgubimo iz središta svojega života, mi umiremo. Ne dopustimo si ostati bez Krista kako ne bismo ostali bez izvora koji nas hrani i daje život.
Budimo taj ljubljeni učenik čije se ime ne spominje. Stavimo svoje ime na mjesto „ljubljeni učenik“ i privinimo se Isusu uz prsa kako bi naše srce bilo ispunjeno njegovom ljubavlju. Neka vas sve ispuni i prožme Božji blagoslov i njegova prisutnost koju itekako možemo osjetiti u ovom tjednu kada na poseban način razmatramo o Isusovoj muci i smrti.
Kako se to naši studenti prigibaju uz Isusova prsa poslušajmo i dopustimo biti nošeni na krilima naših anđela do srca koje vječno kuca za nas.
vlč. Mario Žigman