Čovjekov je život obilježen potragom. Često ćemo susretati ljude koji tragaju za srećom, slavom, bogatstvom, moći, a čitajući i životopise svetaca kao npr. sv. Augustina uočit ćemo kako je čovjek i u potrazi za Bogom. Postavlja nam se pitanje: je li čovjek današnjice još uvijek u ovoj potrazi za Bogom? Ako bismo se malo osvrnuli oko sebe za primijetiti nam je kako je odgovor na ovo pitanje potvrdan. Budite sigurni kako je traženje Boga čovjekov najljepši i najkorisniji zadatak.
No prije samog promišljanja o čovjekovu traganju za Bogom potrebno je zagledati se u Božje traganje za čovjekom. Ako čitamo Sveto Pismo vidjet ćemo kako već u Knjizi Postanka Bog traži palog čovjeka. Pita ga: Adame, gdje si? Od toga trenutka Bog je tragač. Čovjek nije u mogućnosti da sam traži Boga, već jednostavno odgovara na Božje traženje.
Ali kako pronaći Onoga kojega ne vidim, onoga koji je skriven od mene? Psalam 97 govori nam o Bogu kako oblak i tama ovijaju njega. A kasnije Mojsije svjedoči da Bog prebiva u nedostupnu svjetlu. Zar nije to paradoks? Možda baš po tom paradoksu možemo shvatiti da, kada je u našem životu najteže, kada nam se čini da je najmračnije, da nam je tada Bog najbliži.
Kako ćemo mi odgovoriti na Božju zapovijed da ga tražimo? Hoćemo li učiniti to poput Davida koji je u potrazi za Bogom uskliknuo: Moje mi srce govori; traži lice njegovo. Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim. Budući da je David tražio Gospodina, Bog mu se dao pronaći.
Bilo je mnogo tragača u povijesti Izraelskoga naroda. I svaki put kada bi čovjek tražio Boga na tome putu ne bi bio sam jer bi mu Bog čudesnim putem pritekao u pomoć. Dok smo na tome putu traženja Bog nam pomaže kako bismo došli do iskustva njegove blizine.
Do takvoga iskustva došao je i sv. Augustin koji je sam uskliknuo: Bože, svugdje sam te tražio, a ti si bio u meni – Augustin koji je doista tragao sav svoj život za Bogom dok ga nije pronašao. Augustinov život može oslikavati i naša vlastita traganja. Često u svome životu lutamo, tražimo ispunjenje, sreću, radost za svoj život, no usprkos svim našim traženjima kao da nam još uvijek nešto nedostaje. Kao da nismo ispunjeni i pitamo se onda: što može ispuniti čežnje našega srca?
To je pitanje za kojim je i Augustin tragao. Odlazio je na razna mjesta u potrazi za potpunim ispunjenjem, ali bezuspješno. Nije se umarao u tom traganju. Nije odustajao. Tražio je sve dok nije pronašao ispunjenje svojega života i tako potvrdio onu Isusovu: Ištite i dat će vam se, tražite i naći ćete. Bog mu se doista pokazao i dotaknuo njegovo srce što ga je potaknulo na obraćenje i promjenu života.
Susret s Bogom uvijek je susret i sa samim sobom. Taj se susret potiče nas na temeljnu promjenu života napuštajući staro i prihvaćajući novo ruho koje nam Bog daruje. Bog i danas traži čovjeka. I danas obilazi tvojim vrtom i pita: Gdje si? Hoće li moj odgovor biti poput Adamovog; pobojah se, pa se sakrih, ili ću poput razmetnoga sina ustati i poći svome Ocu koji me raširenih ruku čeka primajući me kao svojega sina, kao svoju kćer?
vlč. Mario Žigman, studentski kapelan