Hladna studena večer podsjeća nas na zimsku idilu uz večernji ugođaj u dnevnoj sobi. Da bi uživao taj ugođaj uz pucketanje vatre u kaminu, potrebno je prije svega pobrinuti se da upalimo vatru. Kada palimo vatru promatramo ju kako se polagano širi, od središta, njezinog izvora, pa prema van. Mogli bismo reći prema periferiji onog drvlja koje još nije zapaljeno. Vatra sama po sebi ne može, a da ne širi toplinu i svjetlost jer je to njezino poslanje. Ona se ne može zadržati za sebe nego se prenosi dalje.
Vidite, kršćanin, katolik, on je poput ove vatre koja se zapali. Bog nas je zapalio svojom ljubavlju koja je razlivena u našim srcima. Budući da gorimo od Božje ljubavi, ne možemo, a da ne širimo tu ljubav prema van, prema drugima, prema onima koji su na periferiji jer ljubav nikad nije zatvorena u sebe, nego je njezin smisao da bude otvorena za drugoga.
To nam pokazuje Isus kada svoju ljubav širi na drvetu križa privlačeći sve ljude k sebi. Tako i mi kao Kristovi učenici trebamo ići u središte, ondje gdje je žar najjača, a to je sakrament euharistije kako ne bismo izgubili taj žar koji nas potiče da širimo toplinu i svjetlost Njegove ljubavi prema van, prema onima koji su na periferiji. Kao što vatra širi svoju toplinu i svjetlost na one oko sebe, tako i srce koje gori ljubavlju.
Današnje vrijeme kao da čovjeka udaljuje od izvorišta vatre, od vjere, od Božanske ljubavi, stoga se mi kao vjernici ne smijemo ugasiti kako bismo mogli druge paliti da gore božanskom vatrom. Ali kako? Pogledamo li samo svece i čitamo li njihove životopise, vidjet ćemo kako su oni bili zapaljeni i druge su palili jer su činili stvari koje su neshvatljive i nelogične ovome svijetu. A zašto su ih činili? Zašto su prolijevali svoju krv? Zbog toga što su bili zapaljeni Bogom i zbog toga što su Boga nosili u svojim srcima.
Tertulijan je znao reći: krv mučenika, sjeme je novih kršćana. I doista se ostvaruje ta slavna rečenica. Njihova ljubav koja je izgorjela prolijevanjem svoje krvi stvarala je nove kršćane koji su se zapalili svjedočanstvom njihove ljubavi prema Bogu. Isto tako i drugi sveci koji su živjeli i plamtjeli Božjom ljubavlju bili su odraz Boga koji i danas govori i privlači ljude.
Stoga danas su nam itekako potrebni sveci našega vremena. Potreban si ti kako bi se zapalio božanskom ljubavlju i neustrašivo gorio šireći njezinu toplinu i svjetlost. Gorjet ćeš tako da se povežeš s Njime u euharistiji, molitvi, euharistijskom klanjanju i drugim sakramentima.
Ako želiš da tvoja ljubav raste, evo ti recepta: padni na koljena pred Presvetim (u euharistiji i klanjanju) gdje promatraš Božju ljubav koja se utjelovila i bacila oganj svoje ljubavi u tvoje srce. Tako tama neće imati nikakve šanse nad tobom jer postaješ svjetlo. A znamo da tama ne može opstati ni pred jednom svijećom jer ju njezino svjetlo uništava. Koliko li će tek tame iščeznuti iz našega svijeta ako svatko od nas odluči postati jedna svijeća? Zapalimo se Božjom ljubavlju i budimo Božji ugalj koji će svoju toplinu širiti na druge. Zahvatimo sve oko sebe da bismo ih približili Bogu pokazujući im Božje svjetlo koje nikada ne prestaje svijetliti u srcima onih koji slijede Njegov put.
vlč. Mario Žigman, studentski kapelan