Predragi,
Vi koji živite u zgradi i imate stan na višem katu, možda ste doživjeli da se, dok ste se penjali k stanu, na stubištu ugasilo svjetlo. Najčešće se to dogodi kada ste negdje na pola stubišta te se šokirate jer ne vidite, tapkate i tražite stepenicu kako ne biste pali. A potom, kad se popnete do kata, rukom tapkate po zidu kako biste upalili svjetlo. Neugodno iskustvo, zar ne? Osobito ako se nađete u zgradi u kojoj ne znate gdje je prekidač pa se bojite da ne biste nekome pozvonili.
Čovjekova je težnja biti na svjetlu
Iz ovog iskustva vidimo kako je prirodno u čovjeku da traži svjetlo, no što se dogodilo? Živimo u vremenu u kojemu se nazire tama. Čini nam se kako je tama ona koja ima posljednju i odlučujuću riječ. Kao da je zlo ono koje vlada ovim svijetom. Ako se malo osvrnemo oko sebe češće ćemo slušati o tami, nego o svjetlu. Neprestano smo bombardirani lošim vijestima (samoubojstva, pandemija, teški simptomi cjepiva, potresi i mogli bismo tako nabrajati što sve čitamo i slušamo tokom dana). Dok slušamo takve vijesti čovjek se pita može li uopće biti bolje.
Čovjek želi promjenu ali ne zna kako doći do te promjene. Želimo svijetle promjene jer biti u mraku znači ne vidjeti kamo idemo. Možemo se lako spotaknuti, ozlijediti i zato nam je potrebno svjetlo kako bismo se mogli nesmetano kretati. Međutim, što se događa?
Čovjek je zaslijepljen svojim grijehom i ako nema Boga uza se, ako nema crkvu koja je njegov svjetionik, ako nema duhovnika koji će mu biti putokaz za vrijeme tame, teško će se onda susresti sa Svjetlom. Tapkat ćemo u mraku, bit ćemo šokirani i ako ne budemo tražili to Svjetlo počet ćemo se privikavati na tamu. Sigurno znate onu izrijeku: s kim si, takav si. To znači da ako smo u tami, tada naša djela i misli postaju takve. Moguće da ste susretali ljude koji neprestano čine zlo. Koliko god ih usmjeravali prema dobru oni uvijek odaberu zlo. Možda ste susreli ljude koji dok s vama razgovaraju iznose samo negativne i crne misli, nigdje ne vide svjetlu točku. Zašto? Jer se nalaze u tami.
Lažno svjetlo
S druge pak strane možemo reći kako ipak postoji svjetlo prema kojemu znamo ići. Postoji lažno svjetlo od kojega smo zaslijepljeni, a to je svjetlo ovoga svijeta. Ovo svjetlo samo bljesne u jednom trenutku našega života i zaslijepi nas. Koje je to svjetlo? To je svjetlo moći, časti, ugleda, bogatstva. Tek na trenutak nam bude ugodno i lijepo, ali sami ubrzo prepoznamo da nas ovo svjetlo i ovozemaljski užitci, ipak ne zadovoljavaju. Osjećamo u sebi da nam nešto nedostaje. Ako ste čitali životopise svetaca i slušali svjedočanstvo onih koji su doživjeli obraćenje uočit ćete kako poneki svjedoče o tome da su imali sve ono što im ovaj svijet može ponuditi. Bogatstvo, moć, ugled, slavu. No, u dubini svoje duše osjećali su neku prazninu. Nešto im je nedostajalo.
Što je to što im je nedostajalo? To je ono istinsko svjetlo koje prosvjetljuje čovjekovo srce. To svjetlo je sam Isus koji je došao na ovaj svijet da bi rasvijetlio tamu grijeha, da bi nam pokazao da tama nema zadnju i konačnu riječ, već svjetlo Uskrsnoga jutra. Stoga nam ovo korizmeno vrijeme pomaže da se putem posta i pokore naučimo odreći ovozemaljskih užitaka, jer smo stvoreni za nebo. To ne znači da se nećemo služiti darovima koje imamo ovdje na zemlji. To ne znači da ćemo demonizirati ovaj svijet, kako su to neki činili kroz povijest. Svijet je dobar jer ga je Bog stvorio. Knjiga Postanka nam kaže da sve što je Bog stvorio bijaše dobro. On nam je dao ovaj svijet i darove u ovome svijetu da se njima služimo. Problem nastane ako nam darovi budu krajnji i konačni cilj. Nama nije cilj doći do darova, već do Darivatelja.
Pretvoriti se u uho
Ta čežnja za Darivateljem utisnuta je u dubini naše duše. Naša duša želi prepoznati i priznati ovo svjetlo jer zajedno s psalmistom vapi: „kao što košuta žudi za izvor vodom, tako duša moja čezne Bože za tobom“. No da bi se mogao susresti s tim svjetlom, potrebno je biti poput Nikodema.
Što vidimo kod Nikodema? Prvo što uočavamo jest to da je on bio onaj koji je prvi inicirao razgovor s Učiteljem, pitao je. Došao je u tami nerazumijevanja. I mi se možda danas nalazimo u tami nerazumijevanja. Možda ne razumijemo zašto Bog pripušta neke teške trenutke našega života. Zašto patimo ako smo mu tako blizu i trudimo se živjeti prema njegovim zapovijedima. Toliko je možda pitanja u našoj glavi na koje ne možemo pronaći odgovor. Isus je rado odgovarao na Nikodemova pitanja, ali se kasnije Nikodem pretvorio u uho i slušao Isusa koji mu se objavio kao svjetlo. Nakon što se izrekneš Gospodinu pretvori se poput Nikodema u uho kako bi čuo Isusov glas, njegov odgovor. Siguran sam da ćeš po tome glasu doći do svjetla. Doći do Krista. A tada, kad te Kristovo svjetlo obasja, svjedoči svojim životom i druge koji su još u tami, dovodi do toga svjetla. Amen
vlč. Mario Žigman