On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem (Mt 3,11)
Zanimljivo mi je za primijetiti kako evanđelje o Ivanu Krstitelju govori da je to glas koji viče u pustinji. Već nam tu govori da on nije Mesija. On nije Riječ koja je postala tijelom, već je glas koji pripravlja put za Riječ – za Isusa.
Iz ovoga vidimo da Ivan nije nikada ukazivao na sebe, čak je za sebe rekao da se on mora umanjivati kako bi Isus mogao rasti. I danas govori da će onaj koji za njim dolazi krstiti Duhom Svetim i ognjem. Ovo nas podsjeća na još jedan evanđeoski odlomak gdje Isus govori da je došao baciti oganj na zemlju (Lk 12,49). Što bi to značilo danas za tebe i mene?
Vidite, po krštenju smo primili snagu Duha Svetoga, a svojim vjerničkim životom, naši roditelji, kumovi, zajednica vjernika su oni koji su rasplamsavali taj dar vjere u naša srca. Barem bi tako trebalo biti. No, vidimo kako nam iskustvo pokazuje da je sve češća situacija da ne idemo ovim redovitim putom i da je plamen koji je zapaljen na kršenju prigušen, ako ne i ugašen. Ipak, Bog ne odustaje i traži načine kako će ponovno rasplamsati taj oganj. Stoga bih rekao da smo mi taj plamen koji je Bog zapalio na zemlji kako bi donio svjetlo narodima – nadu svijetu koji očajnički vapi za radosnom nadom.
Bez nade, naši životi postaju dosadni, monotoni i depresivni. No, Bog to ne želi. On želi da budemo sretni, da budemo radosni. To je vatra o kojoj nam govori današnje evanđelje. Vatra koja je zapaljena Kristovom ljubavlju u našim srcima. To je vatra koja dotiče hladnoću naših srdaca i preobražava nas.
No, vatra nema samo svojstvo grijanja. Njezina je priroda da se širi i proguta sve na svome putu. Dakle, kada vatra vjere dotakne naša srca, ne smijemo ostati samo na tome da toplinu te vatre osjetimo u svojoj nutrini, već da imamo i ovo drugo svojstvo vatre, a to je da imamo duboku želju donijeti Božju ljubav svijetu. Čini mi se kako danas nailazimo na problem gdje zadržavamo samo ovo prvo svojstvo vatre, da ona grije. Često ćemo možda zauzeti stav bitno da je meni dobro, da se ja osjećam ugodno, a da tu ljepotu koju osjećamo ne prenosimo dalje. Rekao bih da je tu ponekad riječ o duhovnoj lijenosti jer se ne možemo zadovoljiti samo time da nama bude ugodno, već trebamo raditi na tome da drugima posvjedočimo što znači biti s Isusom. Stoga je naša odgovornost da održavamo tu vatru kojom je Bog zapalio u našim srcima kako bi se ona mogla dalje širiti.
No, na koji način možemo održati da se vatra ne ugasi? U ovoj misiji pomaže nam jedan dar koji nam je Bog dao po svome Duhu Svetome – a to je dar radosti. Tu ne mislim samo na smijeh i šalu, jer to može biti vanjska maska radosti, a da se zapravo ne susretnemo s potpunom radosti. Potpuna radost bila bi onda kada bismo na druge gledali i doživljavali ih kao dar. To je sposobnost da se smiješimo drugome, iako se možda suočavamo s poteškoćama. Stoga bi istinska radost bila ona koja je spremna na žrtvu i služenje.
U današnjem društvu mnogo je onih koji nose osobnu bol i patnju. Mnogo je onih koji pate od depresije, odbačenosti i usamljenosti. Možda je upravo ovaj advent pravo vrijeme da zastanemo i razmislimo o tome tko su ti ljudi oko nas. Susretnimo ih i razgovarajmo s njima. Podignimo ih i ohrabrimo jer im je dovoljno samo da ih netko primijeti i zastane pored njih.
To je mala gesta koja vrijedi više od bilo kojeg poklona.
Svake se godine susrećemo s opsesivnom kupovinom darova, a zaboravljamo da je zagrljaj veći od bilo kojeg dara. Istina je da poklon može biti materijalni izraz naše ljubavi prema nekome. Ali, kako mogu ići dublje od toga? Kako mogu donijeti radost kroz osoban susret s drugima? Evo nam zadatka kroz ova dva tjedna koja nas dijele do Božića. Pronađimo način kako ćemo donijeti radost drugima jer radost je zarazna. To je dar koji nam Bog daje da širimo plamen vjere. Upravo ćemo kroz istinsku radost naučiti dostojno dočekati i proslaviti Boga. Po radosti postajemo sličniji Bogu.
Gospodine, čeznem za tim da mi snagom svoga Duha i ognjem svoje Ljubavi očistiš dušu. Pomozi mi da danas započnem ovaj proces čišćenja kako bih mogao iskusiti istinsku radost i slobodu te tako osnažen tvojom prisutnošću, mogao širiti tu radost onima oko sebe. Amen.
Zadatak: Danas ću razmisliti i zapisati na papir sve ono što sam primio od Gospodina te zbog čega mogu biti radostan.