Predragi!
Razmišljajući o današnjem evanđelju jedan redak mi se usjekao u srce, a to je kada Isus pismoznancu govori: Nisi daleko od kraljevstva Božjega. Primjećujete li da mu Isus nije rekao kako je u tome kraljevstvu, iako je na jednome mjestu rekao da je njegovo kraljevstvo ovdje među nama. Možda to nije rekao jer ovaj pismoznanac stoji pored Kraljevstva, stoji pored Isusa, ali još uvijek mu nije u potpunosti predao svoj život, jer ga nije prepoznao.
Je li doista moguće voljeti Boga, a u isto vrijeme ga i vrijeđati? Čini mi se da je to moguće. Neprestano to doživljavam u svome životu. S jedne strane ljubim Boga, a s druge strane padam u grijeh. To je iskustvo koje svi nosimo. Volimo, ljubimo Boga, a onda istovremeno padamo u grijeh ogovaranja, klevetanja, prijevare… Ponekad vidimo kod mladog čovjeka da voli i ljubi Boga, ide na misu, redovito se moli, a s druge strane živi u izvanbračnoj zajednici. I mogli bismo tako, svatko za sebe, navesti ne jedan, nego više primjera gdje se susrećemo sa sličnim iskustvima. Ne zaboravimo da je grijeh onaj koji je razapeo Isusa.
Pismoznanac iz današnjeg evanđelja u potpunosti se složio s Isusom. Rekao mu je: Dobro, učitelju. Po istini si kazao. Tako je lijepo vidjeti da se čovjek i Bog slažu. Pismoznanac je jako dobro poznavao Zakon. Poznavao ga je kao svoj džep, ali nije ga dobro primijenio, jer pred njim je stajao Bog, čista ljubav, a on ga ne prepoznaje. Ne prepoznaje onoga o kome Zakon govori.
Je li onda moguće ljubiti nekoga koga ne poznaješ? Naravno da nije moguće. Da bismo nekoga mogli voljeti potrebno je da ga upoznamo. To je ono što vidimo iz naših međuljudskih odnosa. Potrebno je neko vrijeme da upoznamo osobu da bismo ju mogli voljeti. Možda smo o toj osobi puno dobra čuli, može nam biti simpatična i draga slušajući druge kako govore o njoj, ali mi ju ne možemo voljeti sve dok ju ne susretnemo, upoznamo i dopustimo joj da osvoji naše srce.
Slično je i s Gospodinom. Da bismo ga mogli ljubiti moramo ga upoznati, dopustiti da osvoji naše srce. Zato Ivan u svojoj poslanici kaže da je Bog prvi nas ljubio, jer nas poznaje. Mnogi se možda pitaju kako ovaj pismoznanac koji je upoznat s Zakonom, ne prepoznaje Gospodina? Je li to rijetkost? Čini mi se da nije. Postoji mnogo slučajeva gdje vidimo da osoba zna o Bogu, zna dogme, učenja crkve, poznaje vjeru iznutra, ali ne poznaje Boga. Odnosno, s Bogom se nikada nije upoznao.
Da bismo mogli ljubiti Gospodina potrebno je nešto puno više od znanja kojega možemo naučiti iz knjiga. Takvo znanje nam je početak hoda s Gospodinom, ali tu ne možemo stati. Ako mislimo da je to sve ono što se od nas traži, onda mu se nećemo nikada dovoljno približiti da bismo ga mogli prepoznati.
Zato da bismo mogli ljubiti Boga iznad svega potrebno je da se izdignemo iznad svojih strahova koji su nam najčešća prepreka da upoznamo Boga. Nijedna osoba na ovome svijetu nije stvorena zla, jer ono što Bog stvara je dobro. Međutim, upoznao sam puno ljudi koji poznaju Gospodina, kažu da ga vole, ali žive u grijehu i ne čine ništa da bi to promijenili. Zbog čega ova unutarnja zbrka? Je li to nedostatak znanja ili nedostatak razumijevanja? Rekao bih da je djelomično i jedno i drugo. Međutim, korijen problema je strah.
Zašto griješimo? Jer se bojimo. Bojimo se da nećemo biti voljeni i zato pristajemo na onu površnu ljubav. Bojimo se da će ljudi vidjeti naše pogrješke i zato lažemo. Bojimo se da će nas netko povrijediti i onda smo mi oni koji prvi udaramo. Bojimo se suočiti s bolnom istinom i zato padamo u problem alkohola. I mogli bismo tako nabrajati mnoštvo strahova zbog kojega najčešće griješimo. Strah je onaj koji često stavljamo iznad Boga.
Da bih mogao voljeti Boga moram ga poznavati, ali da bih ga upoznao onda moram i biti u njemu. Moram ostaviti po strani svoje strahove i svoj život staviti u njega. Na koji način? Tako što ću slijediti njegove zapovijedi. Potreban je onaj skok vjere kako bismo mogli biti u njegovom kraljevstvu.
To je teško, ne samo danas, već je to bilo teško i u Isusovo vrijeme. Sjetimo se mladića koji je tužan otišao od Gospodina. I danas mnogi odlaze tužni od Gospodina jer njegova riječ s jedne strane koliko je blaga, milosrdna i topla, istovremeno je britka i oštra. Isus od nas traži radikalnu promjenu života, a to je ono što nam teško jer kao da smo naučili ići linijom manjeg otpora, a zaboravljamo da je put u nebo uzak put.
Neka nas ova nedjelja dadne da razmišljamo o tome koliko poznajem Gospodina, jer da bih ga mogao voljeti svim svojim srcem, dušom, umom i snagom te da bih mogao bližnjega ljubiti kao samoga sebe, potrebno je da se upoznam s Bogom, a onda upoznavajući se s Bogom upoznajem se sa samim sobom. Tek u odnosu s Bogom mogu se upoznati, prihvatiti i ljubiti, a onda i drugoga vidjeti Božjim očima i tako ga ljubiti.
vlč. Mario Žigman