Draga braćo i sestre,
U novije vrijeme često ćemo čuti prigovor da crkvi nedostaje živosti i vitalnosti. Dobije se dojam kao da je troma. Iz toga je vidljivo da je i naš duhovni život katkada satkan od trenutaka kada nemamo snage, kada smo umorni, tromi, s malo ili gotovo nimalo duhovne živosti. I to je slika života koju ponekad svi proživljavamo.
Nasuprot tome, postoji slika života kakvu bismo željeli živjeti. Ne bismo li željeli svoju vjeru živjeti na način da, dok nas drugi promatraju, požele i sami tako živjeti? Ne bismo li željeli da i drugi imaju ono što mi imamo, a to je Isusa?
Međutim, u iskušenju smo da upadnemo u jednu kolotečinu u kojoj nema potrebne duhovne živosti. Ne primjećuje li se to katkada i na našem svjedočenju tako što djelujemo tužni, smrknuti i preozbiljni? Tada nam je teško govoriti o svome odnosu s Bogom kada ni sami nemamo onaj žar koji želimo imati. Teško nam je dijeliti nešto što ne proživljavamo. Možemo dobiti dojam kao da pokušavamo nekoga uvjeriti da se složi s onime što smo naučili o svojoj vjeri, a ne da se susretne s Bogom. I sigurno da svatko od nas želi još snažnije živjeti svoj odnos s Bogom. Želimo više jer je to utisnuto u naše srce.
Kako postići to više? Današnje evanđelje nam u tome pomaže. Prvo vidimo Isusa koji za sebe kaže da je trs, a mi loze. To znači da bez njega ne možemo donijeti plod u kršćanskom životu, jednako kao što loza bez trsa ne donosi plod. Da bismo uživali u ispunjenom, plodnom i radosnom kršćanskom životu moramo ostati povezani s Isusom od kojega crpimo životnu snagu jer možemo biti plodonosni samo u onoj mjeri u kojoj prebivamo u samom Isusu. To prebivanje u Isusu događa se tako što ćemo se s njime povezivati u molitvi. Tada ulazimo u Božju prisutnost, bivamo s njime i usvajamo njegove vrijednosti, a on nam daje onu hranu koja nam je potrebna za život.
Međutim, često se nalazimo u iskušenju da crpimo snagu za svoj život iz ovoga svijeta. Tako ćemo se vezati za mnoge stvari koje nas isušuju i ne daje ono potrebno za život čime postajemo nezadovoljni. Rekao bih da je katkada ponuda svijeta, koja nije u skladu s Božjim vrednotama, trs na koji se znamo vezati, što nas onda zna isušiti, istrošiti i ostaviti praznima. Odnosno uvenemo jer nam nedostaje ona hrana koja daje živost. Zbog toga nam Isus danas govori da je on pravi i jedini trs sa kojega crpimo vitalnost. Ako smo u njemu tada počinjemo živjeti onako kakva je čežnja našega srca. Živost crkve nije u tome da se nacjepljujemo na trs ovoga svijeta, već na Isusa koji je jedini i pravi trs. To je prva poruka kako ćemo živjeti ono više za čime čeznemo.
Druga poruka da bismo mogli to više za čime čeznemo živjeti potreban nam je vinogradar koji će nas obrezivati. Vidite, mi možemo željeti više međutim, naše želje katkada nisu pročišćene. Potreban nam je stoga vinogradar koji će odsjeći one suhe želje naše sebičnosti, a one mlake želje našega srca obrezati da bismo mogli donositi više ploda. No, gdje se događa to čišćenje, odnosno obrezanje? Isus nam i ovdje daje odgovor kada kaže vi ste čisti po riječi koju sam vam govorio. Znači, i mi se čistimo tako što ćemo uzimati Sveto pismo i čitati ga. Nismo li imali to iskustvo kada nas je Božja riječ čistila? Nismo li imali ono iskustvo kada nas je Božja riječ promijenila? Sve je to bio znak da je vinogradar ušao u vinograd našega života i s posebnom ljubavlju obrezivao ono trulo i suho.
Trebamo znati da biti Vinogradar znači dobro poznavati svaku lozu. To znači da Bog jako dobro poznaje nas same i zna što je i kada je potrebno odsjeći kako bismo donosili plodove. Dopustimo danas Gospodinu da nas pročisti, te se nacijepimo na trs koji nam daje sve potrebno da bismo donosili plodove koji će druge dovoditi na trs koji ih ne isušuje već daje živost i radost.
vlč. Mario Žigman