Predragi!
Svi smo se mi ponekad skrivali od nekoga. Ne mislim ovdje na one situacije kada smo se kao djeca igrali skrivača. Mnogi se ljudi skrivaju. Ponekad se djeca skrivaju od svojih roditelja, radnici od svojih šefova, supružnici jedno od drugoga. A ponekad dobar dio vremena provedemo skrivajući se od Boga. No, koji je razlog, zbog čega se skrivamo?

Jedan od glavnih razloga zašto se skrivamo je taj što smo učinili nešto loše. Vidite, kada će se dijete skrivati od svojih roditelja? Najčešće onda kada je nešto razbilo ili kada je napravilo nešto što roditelji ne bi odobravali. Kada se skrivamo od poslodavca? Najčešće onda kada zabušavamo na radnome mjestu ili kada želimo dodatnu pauzu. Kada se supružnici skrivaju jedno od drugog? Često onda kada žena kupi nešto što muž smatra da je nepotrebno ili obrnuto. Prema tome, skrivamo se onda kada napravimo nešto pogrješno.

To nije ništa novo. U Edenskom vrtu izvorno je sve bilo savršeno. Knjiga Postanka nam govori da su Adam i Eva bili goli i da se nisu sramili. Nakon što je ušao grijeh sve se mijenja. Bog ih je došao potražiti, ali oni su se sakrili.

Grijeh i skrivanje su nerazdvojni. Oni su kao blizanci. Idu zajedno. To je dinamika našega života. U nekom trenutku života svi smo pobjegli od Boga i pokušali se sakriti jer znamo da smo sagriješili. Ipak, Bog ne želi da se nastavimo skrivati od njega. Iako možda bježimo od Boga on trči za nama jer je ludo zaljubljen u nas. Iako se skrivamo, on je onaj koji nas traži i nalazi.

Primjer takvoga traženja i pronalaska vidimo u današnjem evanđelju. Zbog toga bih rekao da je prva duhovna misao ta da nas je Isus došao pronaći. Vidite Zakeja – njega nitko nije tražio jer ga nitko nije volio. Bio je omražen zbog dva razloga: prvo jer je radio za okupatora. Bio je nadcarinik, „nad izdajnik“, „nad lažov“. I drugi razlog neprihvaćenosti jest taj što su carinici gotovo uvijek bili pohlepni i nepošteni. Ono što evanđelist želi reći je to kako je Zakej bio jako loš čovjek i da su ga mnogi mrzili.

Vjerojatno je to još jedan razlog zbog čega se Zakej skrivao. Nije se želio izvrgavati napadima svoga naroda. Ali kad je čuo da Isus prolazi, on koji se družio s grešnicima odlučio ga je vidjeti. Zanimljivo je za primijetiti da Zakej trči. Čini se kao da Zakej bježi. Možda bježi od toga da se osobno susretne s Isusom. Zbog toga je potrčao da se popne na smokvu prije nego što Isus prođe onuda. Drugo što je zanimljivo je smokva na koju se Zakej penje. Treba znati da je to veliko drvo koje ima niske krošnje zbog čega se lako penje. S druge strane takva vrsta smokve imala je mnoštvo grana. Kao da se Zakej želi iza tih grana sakriti. On želi vidjeti Isusa, ali ne želi da Isus njega vidi.

Međutim, Isus ga iznenađuje. Želi biti s njim u kući. To je dinamika i našega života. Koliko puta trčimo od Boga, no unatoč tome Bog trči prema nama i ide nam ususret. Koliko se puta skrivamo od njega, ali on nas uvijek pronalazi, jer kako kaže psalmist pa da se i na dnu mora nastanimo i ondje bi nas Njegova ruka pronašla. Dok slušamo ovaj izvještaj o Zakeju možemo vidjeti sebe kako se skrivamo na tome drvetu. Ipak, ono što trebamo shvatiti je da nas Isus traži jer nas voli. I mi smo pozvani poput Zakeja sići s drveta, prestati se skrivati pustiti Isusa da uđe u našu kuću, u naše srce.

Druga duhovna misao je da nam je Isus došao oprostiti. On je umro za našu grešnost. Vidite, Zakej je naučio da ljudi mrmljaju protiv njega, ali čini mi se kao da je Zakej znao kako mu jedino Isus može oprostiti njegovu grešnost i pomoći mu sa slomljenošću koju je grijeh prouzročio u njegovu životu. To je ono što vrijedi i za nas. Jedino je Isus onaj koji nam može oprostiti, a da bi to mogao potrebno je da svoj grijeh izvučemo sa stabla skrivanja i donesemo ga na svjetlo oprosta. Isus ne samo da nas je došao pronaći, već nam je došao i oprostiti. To je ono što čini svaki puta kada pristupamo sakramentu Pomirenja. U ispovijedi mi prestajemo skrivati svoj grijeh, već svoj grijeh skidamo s naše duše i prepuštamo ga Onome koji jedini može oprostiti. To je važno znati jer grijeh je onaj koji nas veže i vuče prema dolje. Ako se ne pozabavimo s njime može nas uništiti. Jedino nas Isus može osloboditi što i čini u ispovjedaonici.

Treća duhovna misao je ta da nas je Isus došao spasiti. Evanđelje završava Isusovom izjavom: danas je došlo spasenje ovoj kući… Zakej je bio izgubljen, ali sada je pronađen. Bio je u grijehu, ali sada je spašen. Možda bismo se mogli upitati što je Zakeja potaknulo da preokrene svoj život za 180°. Jedan romanopisac odgovara na to pitanje i govori da je Zakej na to pitanje odgovorio na ovakav način: Kada sam vidio Isusove oči, vidio sam u zrcalu Zakeja kakav je trebao biti. To je upravo ono što spasenje čini za nas. Ono nas oslobađa da budemo onakvi kakve nas je Bog zamislio.

Preispitajmo se danas u čemu se mi skrivamo? Što nas sprječava u tome da budemo osoba kakvom nas je Bog zamislio? Koji su to naši grijesi, nedostatci, strahovi i sramote zbog kojih se skrivamo i bježimo od Boga? Bog ne odustaje od tebe. On te je došao potražiti, oprostiti i spasiti te. Štogod da te učinilo niskim i potjeralo na drvo Isus dolazi do toga drveta i govori ti da siđeš jer drvo nije mjesto tvoga života. Ti ne smiješ živjeti na drvetu već u Isusovom srcu.

vlč. Mario Žigman