Predragi!
Jeste li se ikada uhvatili u tome da vam je nešto smetalo kod drugoga, a potom ste vrlo brzo otkrili da to isto i vi činite? Često će nam kod drugoga smetati ono što nam smeta kod nas samih. Život je poput igre ogledala: svoje frustracije i nedostatke projiciramo na druge, osuđujemo ih za stvari koje se ne usuđujemo vidjeti u sebi.
Drugi nam ljudi neprestano pokazuju odraz nas samih i otkrivaju one dijelove našega života koje inače ne bismo mogli vidjeti. Mnogi su naši odnosi poput igre ogledala. U današnjem evanđelju Isus se nalazi usred ovakve igre i pristaje na tu igru.
Žena preljubnica koja je bačena u središte postaje poput ogledala u kojemu se vide svi oni koji je okružuju. Što oni vide u tom ogledalu? Vide svoju nesposobnost da budu vjerni Zakonu. Na nju projiciraju svoju frustraciju i nesposobnost da budu vjerni Bogu. Preljub ove žene je zapravo njihov preljub, njihova vlastita nevjera.
Iskaljuju bijes koji imaju prema sebi kad vide da su nevjerni promatrači Riječi. Znamo da Sveto pismo odnos Boga i čovjeka promatra kroz odnos muža i žene – zaručnika i zaručnice. Bog je zaručnik, a Izrael (čovjek) zaručnica. U ovoj ženi vidimo odraz Izraela koji je nevjeran poput preljubnice. To je bila opomena na koju su ukazivali i starozavjetni proroci.
Svi smo mi preljubnici. Nevjerni smo sebi, svojim pozivima, nevjerni smo životu, izdajnici svojih najdražih veza. Neprestano nastojimo pronaći „ljubavnike“ koji će nas prevariti svojim lažnim obećanjima. Koliko smo puta išli za „ljubavnicima“ ovoga svijeta: novac, ugled, oholost, priznanje? Koliko smo puta pogazili svoju riječ samo kako bismo se svidjeli drugome? Koliko smo se puta oglušili o glas savjesti samo da bismo napredovali na radnome mjestu? I mnoštvo drugih situacija koje imamo u svome životu gdje smo bili poput farizeja i pismoznanaca nevjerni Bogu. Nije li sve to onaj duhovni preljub koji činimo svaki put kad griješimo i odlazimo od Boga?
Međutim, ponekad ćemo brzo zaboraviti na svoj preljub, a vrlo brzo prepoznati preljub drugoga. Tada ćemo biti vrlo strogi u istjerivanju pravde i zakona. Kao da zaboravljamo da, kada osuđujemo drugoga, zapravo osuđujemo ono što nam je teško prihvatiti kod sebe ili se pak pravimo slijepi za ono što se nalazi u našem srcu. No, Isus proniče naša srca. Tako je pronicao srca onih koji su doveli ovu ženu pred njega. Ne znamo što je pisao, ali kao da im je Isus stavio pred oči ogledalo kako bi vidjeli sebe, svoj preljub, svoju nevjernost.
Isus ne prihvaća ulogu koju mu žele nametnuti – da osudi ovu ženu. On se odmiče i čini to da oni vide sebe u preljubu ove žene. U preljubnici svaki čovjek vidi svoj grijeh. U njoj svaki čovjek može vidjeti svoj život, ali jednako tako i slobodu koja dolazi iz susreta s Kristom. Ova žena, to sam ja, to si ti. Isus je jedini koji nas može osuditi jer je bez grijeha. Ali Isus se zalaže za nas. On je onaj koji nas uzdiže iznad smrti koju nam je grijeh nanio. U slobodi koju ova žena doživljava nakon susreta s Isusom vidimo i svoju slobodu. Bili smo preljubnici, a ipak nismo kamenovani. Ova žena ne zaslužuje oprost, jednako kao što ga ni mi ne možemo ničim zaslužiti, a ipak Bog nam ga daruje. Ostajemo u čudu zajedno s ovom ženom. Neka nam to bude prva reakcija u susretu s Isusom. Ostati u čudu jer je njegova ljubav veća nego što možemo zamisliti.
Nadalje, nameće se pitanje je li preljub najveći grijeh koji nailazimo u ovom evanđeoskom odlomku. Rekao bih da ipak nije. Puno veći grijeh koji ovdje susrećemo je oholost farizeja i pismoznanaca. Jednako tako puno veći grijeh od moje nevjernosti Bogu moja je oholost. To je onda kada drugoga sudimo da bismo sebe izdigli, odnosno da bismo preko grijeha drugoga došli do svojih vlastitih ciljeva. To je ono što su činili farizeji i pismoznanci. Preko ove žene htjeli su doći do svojih osobnih ciljeva – a to je uhvatiti Isusa u zamku. Isus ih ipak suočava s njihovim preljubom.
On i tebe i mene suočava s našom nevjernošću, ali ne da bi nas osudio, već da bi u nama probudio obraćenje. Iziđimo iz nevjernosti Bogu, sebi i drugima i vratimo se u kuću Zaručnika koji polaže svoj život za tebe i mene. On je naj koji ima snagu oprostiti. Iskoristimo ovo vrijeme i prihvatimo poziv: Idi, i odsada više nemoj griješiti.
vlč. Mario Žigman