Predragi!
Kao djeca ponekad smo znali čuti kako majka pita: tko će otići u trgovinu? Kada bi majka to upitala znali bismo da nešto nedostaje. Najčešće je to bilo kada bi pravila neki kolač. Tada bi vidjela što joj nedostaje te bi poslala nekoga od nas da odemo do trgovine. Nekoliko trenutaka poslije kada smo se vratili iz trgovine, ono što je nedostajalo sada je na stolu.
Pitam se ne postupamo li možda ponekad tako i s ovim današnjim evanđeljem. Ponašamo li se ponekad prema Isusu na način da mu kažemo što nemamo, izričemo problem koji treba riješiti i očekujemo od njega da za koji trenutak to riješi kako bi nesmetano nastavili sve po starom.
Ponekad je upravo to ono što želimo. Samo želimo da problem nestane. Možda želimo da Isus nekim čarobnim štapićem zamahne i učini sve boljim. No, Isus ne djeluje na takav magičan način. Magija nas možda ponekad oduševljava, ali ona ne mijenja naš život. Isus nas ne želi samo oduševiti, on nas želi promijeniti.
Razmišljajući o današnjem čudu možda ćemo se pitati je li se to doista dogodilo? Koji je slijedeći trik? Kako mu je ovo uspjelo? Međutim, postoji puno bitnije pitanje. Trebamo se pitati što to znači za nas danas, u ovoj situaciji u kojoj se sada nalazim? U Kani Galilejskoj događa se nešto više od čuda pretvaranja vode u vino. Isus stvara ono što ne postoji i time potvrđuje svoje božanstvo. Riječ je o novom životu.
Što stoga iščitavamo iz današnjeg evanđelja? Jedna je poruka kroz dva nagovještaja. Prvo, ako pronađemo ovo evanđelje u našim Biblijama nećemo vidjeti da piše: U ono vrijeme, nego Trećega dana. Na što te to podsjeća? Što se događa trećega dana? Nije li to Uskrsnuće, novi početak, novo rođenje? Drugo što pronalazimo jest to da je bilo vjenčanje. Opet, ovdje se radi o novom životu; dvoje mladih ljudi udružuju se i postaju jedno kako bi započeli novi život. Otvaraju se novim mogućnostima i nepredvidivoj budućnosti.
Rekao bih da ovdje nije problem nedostatak vina koji treba nadomjestiti, već nam ovo evanđelje želi govoriti o početku nečega novog. Možda je to i nama poziv u novi život. Možda i ti danas govoriš Isusu da nemaš vina. Možda ti nešto nedostaje, a ne znaš što je to. Možda se pitaš kako prepoznati one trenutke kada ostanemo bez vina? Na jednome mjestu Sveto pismo govori da je vino ono koje veseli srce čovjeka. Ne bismo li onda mogli reći da je vino slika Duha Svetoga koji nas veseli jer je naš Bog s nama u sve dane do svršetka svijeta. U konačnici, nije li život s Bogom život u radosti? Nije li Bog izvor naše radosti? Kada nemamo Boga i živimo u grijehu tada nemamo ni radosti i naš život postaje tragedija. Imati vina znači imati Boga, a biti bez Boga znači biti bez vina. Prema tome, nitko od nas ne voli ostati bez vina. Nitko ne želi ostati bez Boga, bez radosti. Ipak, ponekad svi mi znamo proživjeti one trenutke kada nam se čini da smo bez vina.
Koje su to situacije vašega života? Možda je riječ o smrti voljene osobe, o gubitku prijateljstva, ili braka. Neki će možda govoriti o potrazi za ljubavlju i prihvaćanjem. Neki će opisati svoju žeđ za smislom. Drugi će pričati o krivnji, razočaranju. Neki možda o neuslišanoj molitvi, sumnjama. Ovo su tek neki trenutci kada nam je ponestalo vina. To nisu situacije koje su se dogodile u prošlosti. To je nečija sadašnjost. Možda netko od vas sada proživljava ove trenutke.
U tim trenutcima jedan dio nas umire i potreban nam je novi početak – novi život. Tada i sami padamo pred Isusa poput Marije i govorimo da nam je ponestalo vina. Zapazite Mariju. Ona ne postavlja nikakva očekivanja. Ona ne govori Isusu što da radi, ne daje prijedloge o vinu koje im treba. Ona imenuje stvarnost i poziva Isusa da odgovori. Marija jednostavno drži otvorena vrata da se nešto dogodi.
Nije li to ono što činimo svaki puta kad se molimo? Otvaramo vrata naše Kane vjerujući da će Isus proći kroz našu dvoranu i učiniti nešto novo. Ne mogu jasno reći što će se dogoditi kada ponestane vina tvog života. Nemam jednoznačne i gotove odgovore. Ali znam da u tome trenutku imaš ulogu. Isus ovo čudo nije učinio sam.
Marija je ukazala na problem, sluge su natočile vodu, a upravitelj stola je kušao vodu što posta vinom. Ponekad ćemo morati biti poput Marije i imenovati problem čak i kad ne znamo kako će se to riješiti. Ponekad ćemo biti sluge koje će sipati vodu i nositi čak i kad ne vidimo da to čini razliku, a ponekad ćemo biti poput upravitelja u prepoznavanju novog života, pomažući drugima da kušaju novo vino. Kad ponestane vina, Isus nas treba kao što i mi trebamo njega. Prepoznajmo koja je danas uloga koju Isus od mene traži i prihvatimo je.
vlč. Mario Žigman