Predragi!
Nedavno sam čitao o nevjerojatnim činjenicama planine Mount Everest gdje sam naišao na mnoštvo teških izazova koje ova planina stavlja pred onoga tko želi osvojiti njezin vrh. Neki od tih podataka govore o snazi vjetra koja doseže brzinu od 320 km/h, dok je temperatura do -30 ºC. Samo ova dva podatka nam pokazuju koliko je teško i zahtjevno osvojiti vrh ove planine. Dok sam čitao o tome pomislio sam kako se nikada ne bih odlučio na ovakav pothvat.
Današnji Isusov govor mogli bismo reći da se odnosi na osvajanje Mount Everesta duhovnog života. Isus postavlja mjerilo ljubavi onoliko visoko koliko ga je moguće postaviti, a opet da ga možemo osvojiti uz njegovu milost. On govori o tome da naša ljubav prema drugima treba odgovarati ljubavi našega Stvoritelja koji je dobrostiv prema nezahvalnicima i opakima. Prema tome, Isus radikalno traži od nas da volimo ne samo one koji nam žele dobro, svoje prijatelje, obitelj, već i one koji nas mrze, proklinju, udaraju, oduzimaju ono što nam pripada.
Isusov zahtjev je toliko visok, zahtjevan i težak da bi mnogi od nas mogli odgovoriti kao i na ponudu za penjanje na Mount Everest: Nema šanse. Ne želimo ni pokušavati jer nam se čini potpuno nemoguće. No, ako smo Isusovi učenici onda je nemoguće da ne odgovorimo na ovaj Isusov poziv. Možda nećemo osvojiti vrh u ovom životu, no trebali bismo umrijeti pokušavajući ga osvojiti.
Kao Božja djeca, naša ljubav treba odražavati njegovu ljubav. On nam pokazuje da moramo voljeti sve ljude, a ne samo one koji su nam dragi. U takvom svjedočenju ljubavi možda je netko nekoliko puta uspio osvojiti ovaj vrh duhovnog života. No, nitko od nas tamo ne živi stalno. Svatko od nas može prepoznati one situacije kada smo pali s toga vrha i kada nam je potrebno ponovno uspinjanje. Vjerujem da svatko od nas može vidjeti kako imamo još uvijek prostora za rasti i penjati se prema vrhu svetosti.
Jednako tako, prije nego što se popnemo na planinu, trebamo znati gdje se nalazi vrh kako se ne bismo popeli na pogrešnu planinu. Mnogi su krivo razumjeli Isusove riječi i stoga su krenuli prema krivome vrhu. Tako su neki toliko doslovno shvatili Isusove riječi da su osakatili sebe vodeći se onom: ako te štogod sablažnjava odsjeci/ukloni. Ili drugi koji su mišljenja da moramo biti pasivni i slijepi na nepravdu.
Da bismo mogli živjeti po Isusovim riječima trebamo ih na ispravan način razumjeti. On nije došao da bi ukinuo Zakon ili Proroke, nego da ih ispuni. Da bi svoje slušatelje, a i nas danas, izbacio iz onoga stanja samozadovoljstva gdje znamo pomisliti kako smo izgrađeni i da više ne trebamo duhovno rasti, Isus nam ukazuje na neuspjeh u ljubavi. Ako ga želimo nasljedovati u ljubavi, onda moramo biti poput njega ljubeći one koji nas progone.
To je zlatno pravilo koje zadaje smrtni udarac sebičnosti. Znači li to da ćemo dopustiti drugima da nas zlostavljaju, da ćemo šutjeti dok nam čine zlo? Ne! Ono što Isus od nas traži je to da budemo poput njega krotka srca. Često će nam se kroz ovu riječ krotkost provući lažna poniznost. Može nam se činiti kako trebamo uvijek trebamo podmetati leđa. No, to je suprotno od onoga što ova riječ znači. Krotkost je vojnička riječ. To je osoba koja kontrolira sebe. Osoba koja zna kad treba ići u smrt, a kad se treba povući kako bi opet napao. To je osoba koja vlada sobom. Koja ne dopušta da strasti i grijesi ovladaju. To znači da nadvladamo negativne osjećaje prema neprijateljima i izgrađujemo vrline pomoću kojih ćemo ovladati mržnjom, ljutnjom, željom za uništenjem…
Na taj ćemo način uspješno ići prema Mount Everestu našeg duhovnog života i slijediti primjere mnogih svetaca koji su osvojili ovaj vrh. Nemojmo odustati u toj avanturi, već odvažno koračajmo prema naprijed.
vlč. Mario Žigman