Predragi!
Dok sam razmišljao o današnjem evanđelju nekako mi je u srce došla misao da bi trebalo progovoriti o tome kako prevladati naš strah od onoga što ljudi misle o nama. Dopustite da vas nešto upitam. Koliko bi vas reklo da vam je važno tuđe mišljenje? Možda biste mogli podići ruku, čisto da vidimo koliko nas ima. Sada pogledajmo one čija ruka nije u zraku. Neki se doista možda ne obaziru na mišljenja drugih, dok jedan dio nije podigao ruku jer razmišljaju u tome smjeru što će drugi misliti o meni ako ju podignem.
Činjenica je da smo na jednoj ili drugoj razini svi jako zabrinuti oko toga što drugi misle o nama. I sam Isus pita učenike što ljudi kažu tko je on. I Isusu je bilo važno tuđe mišljenje. Međutim, to tuđe mišljenje nekad nas zna zarobiti, toliko okupirati da živimo tuđe živote. Preispitujemo se sviđamo li se nekome, jesmo li dovoljno šaljivi, pristupačni, odijevamo li se dobro, je li moja frizura u skladu s društvom i slično. Prilagođavamo i svoje društvene mreže i objave samo kako bismo se što više svidjeli drugima, a ponekad i zbog toga da bismo pokupili što više lajkova i pratitelja.
Danas u evanđelju susrećemo se s Josipom koji će se boriti s mišljenjima drugih. Mora odlučiti između onoga što je lako i onoga što je ispravno. Treba izabrati između onoga što bi ljudi htjeli da on učini i onoga što Bog želi da učini. Čuli smo kontekst. Josipova je zaručnica trudna, a Josip zna da dijete nije njegovo. Nakon što je razmislio došao je na ideju da je potajice napusti, jer ju je ljubio. Htio je i njoj i sebi omogućiti da započnu novi život. Nije ju htio izložiti sramoti. Međutim, dolazi anđeo u snu i govori mu da se ne boji.
Nakon što se Josip probudio možete samo zamisliti njegove osjećaje. S jedne strane ushićenost i radost jer može postati dio najvećeg događaja u povijesti, dok je s druge strane strah i uznemirenost oko toga što će drugi reći. Kolika je cijena prihvatiti ovakav zadatak.
Josip se nalazi između onoga trebam li učiniti ono što ljudi žele ili trebam činiti ono što Bog kaže. Koliko smo se puta i mi našli pred takvim izazovom da budemo poslušni Bogu ili da učinimo ono što je lakše kako bismo pridobili odobravanje ljudi? Kako bismo mogli biti poslušni Bogu potrebno se osloboditi od onoga što ljudi misle o nama.
Jer ako postanemo opsjednuti onim što ljudi misle o nama tada smo na najbržem putu da zaboravimo što Bog misli o nama. Većina od nas teži k tome da ugodimo ljudima. Onda kažemo: što ti misliš o meni? Sviđam li ti se? Misliš li da sam dobro učinio? I odjednom prepuštamo svoje živote mišljenjima ljudi, umjesto toga da živimo kako bismo ugodili Bogu. Kako ćemo to prevladati? Tako što ćemo postati opsjednuti time što Bog misli o meni. To je najbrži način da zaboravite što ljudi misle o vama.
Pokušajmo živjeti na način da ćemo reći: Bože, želim ti ugoditi sa svime što radim. Sve što činim neka bude na tvoju slavu. Nije li vam to poznato? Ako nije, to je moto sv. Ignacija. Ovo je najbrži i najbolji način da prestaneš živjeti prema očekivanjima i mišljenjima drugih, postati opsjednut time što Bog misli o tebi. Zašto?
Kad malo bolje razmislite shvatit ćete da ne možete svima udovoljiti. Ako pokušavate ugoditi ljudima, u jednom trenutku nećete uspjeti. Čini mi se da svi imamo to iskustvo. Koliko god se trudili oko toga da svi budu zadovoljni uvijek će biti onih koji će odobravati to što činiš i onih kojima se to isto neće svidjeti. Dok jedna grupa bude zadovoljna, drugoj grupi se to isto neće svidjeti. I kad bismo podvukli crtu mogli bismo zaključiti da bez obzira koliko se trudimo nećemo uspjeti svima ugoditi.
No, dobra je vijest u tome što možemo ugoditi Bogu. Možemo živjeti život u kojem nas Bog gleda i kaže: dobro si to učinio. Valjaš slugo dobri i vjerni… I Josip je morao doći do toga trenutka kada će reći da više cijeni Božje mišljenje, nego mišljenje ljudi. I kada budemo više cijenili mišljenje Boga trebamo biti svjesni da se to mnogima neće svidjeti. Ugoditi Bogu znači razočarati ljude. Ako niste spremni biti kritizirani zbog toga što služite Bogu, onda niste spremni da vas Bog upotrijebi, jer će Bog od tebe tražiti ono što se svijetu neće svidjeti. Možda si odlučio prestati s svjetovnim zabavama jer želiš više služiti Bogu – neki tvoji prijatelji će se nazivati fanatikom i čudakom. Što više budete radili za Boga, budite spremni na protivljenje. S druge strane ako želite živjeti život u kojemu vas nitko ne kritizira tada ništa ne činite.
Papa Franjo je jednom rekao da mu je draža crkva koja je uprljana jer je nešto pokušala napraviti, nego crkva puna čistunaca koji ni prstom nisu pomakli da bi radosnu vijest proširili dalje. No, da bismo mogli pomaknuti svoj prst i nešto činiti potrebno je da razmišljamo o tome što Bog misli o nama, a Bog kada stvara čovjeka kaže za njega da je veoma dobar.
vlč. Mario Žigman