Predragi!
Vjerojatno ste čuli za onu Heraklitovu rečenicu: sve teče, sve se mijenja. Možda nam je to teško prihvatiti, ali stvarnost je da se stvari mijenjaju. Gledam sebe prije 5 godina i sada. Svakoga dana prepoznajem znakove starenja, ali i promjene u svakom drugom smislu. Naš svijet se mijenja, crkva se mijenja, životi se mijenjaju. Ponekad su promjene dobre i rado ih prihvaćamo. No, s druge strane, postoje one promjene koje su uzrokovane gubitkom ili strahom od gubitka. Ima situacija zbog kojih se naš život zauvijek promijeni.
Ponekad znamo čuti da se čovjeku život promijenio onda kada je izgubio voljenu osobu, ili kada je dobio otkaz ili ako je propao neki veliki posao. To su priče u kojima shvatite da život koji živite nije onakav kakav želite. To su priče o snovima i nadama koje se nikad nisu ostvarile.
Možda bismo mogli reći da su ovo situacije kada padaju hramovi našega života. No, ovdje nije riječ samo o našim osobnim hramovima. Ako to prebacimo na višu razinu uočavamo kako je i naša domovina ona koja svjedoči promjenama. Sve je manje djece u školi, sve ih manje upisuje fakultet, sve je manje ljudi. Kao da se i školsko nalazi u podrhtavanju. Pogledamo li ekonomski sustav možemo reći da se nalazimo u ruševinama. Tržište rada je nestabilno. Čitamo o ratovima, gladi, inflaciji, nestašici, narod ustaje protiv naroda… mogli bismo nabrajati mnoštvo situacija u kojima bismo rekli da se ruše naši hramovi.
Svi mi imamo hramove. Neke smo dobili, a neke smo izgradili. Ponekad su ti hramovi ljudi, mjesta, vrijednosti i uvjerenja. Bez obzira na to, to su stvari za koje mislimo da određuju i uređuju naše živote, daju smisao.
U današnjem evanđelju neki su govorili o hramu, njegovom lijepom kamenju i darovima u hramu. To je ono što je određivalo židovski narod. Hram im je dao identitet i smisao. On je bio središte židovskog života. Isus to sve promatra i govori da će doći dani kada neće ostati kamen na kamenu. Isus ne govori samo o fizičkom uništenju, već govori o svakom hramu kojega smo ti i ja izgradili u svome životu.
No, što radimo na dan kada padne naš hram? Mnogi će ljudi početi razmišljati o svojoj budućnosti. Što će se sada dogoditi? Što da radim, kako da prođem kroz ovo? Mnogi u takvim situacijama ostanu izbezumljeni te stvaraju najteže scenarije svoga života. No, to nije Isusov odgovor. On govori da u tim situacijama ostanemo vjerni Njemu u sadašnjem trenutku.
S druge strane, ponekad kada padnu naši hramovi tražimo krivce, žrtvenog jarca, nekoga koga ćemo okriviti za naš neuspjeh. Ni to nije Isusov odgovor. Neki će možda jednostavno odustati i prepustiti se očaju. No, nije ni to odgovor na naše probleme. Mnogo je situacija u kojima ćemo tražiti jednostavna i brza rješenja, no čini mi se da Isus ide suprotnom metodom.
On govori da budemo mirni, da se ne zavedemo. Nemojte dopustiti da vaš život bude kontroliran ili određen strahom. U zadnje vrijeme mnogi strahuju zbog raznih priča koje čuju u medijima, posebno o kraju svijeta na ovaj ili onaj način. Ne slušajte mnoge glasove koji bi vas natjerali da trčite i idete za njima. Budi vjeran, postojan i ustrajan. Ako ne možeš pronaći Boga u ruševinama svoga hrama, teško da ćeš ga pronaći negdje drugdje. Slušam i svjedočanstva ljudi koji su toliko očajni i u strahu svoj život da odlaze kod raznih gurua i vračara po zapise i razna proročanstva kako bi saznali nešto o svojoj budućnosti i tako umanjili svoj strah. To se događa, da i kod nas, u našem gradu, ne tamo negdje daleko.
Ruševine naših hramova su mjesto gdje Bog stvara nešto novo. Vjernost, postojanost i ustrajnost su načini po kojima Bogu donosimo razrušeno kamenje naših hramova. Kamen po kamen Bog ponovno izgrađuje naš život. On vraća izvornu ljepotu našega života. Kamen po kamen iz ruševina raste novi hram. Postajemo hram Božji. Sjetite se kako govori apostol Pavao: ne znate li? Hram ste Duha Svetoga.
Svi možemo ispričati priču o danu kada je naš hram uništen. Ponekad ćemo možda pomisliti da je to kraj našega života. Ali to ne mora biti kraj. U tim ruševinama otkrijmo Boga pored sebe kako uzima kamen po kamen da bi obnovio ono što je razrušeno. To je stvarnost našega života. Bog je onaj koji ponovno stvara život i izvlači nas iz naših gubitaka.
Ako danas svjedočiš razrušenim hramovima svoga života, donesi Gospodinu to razrušeno kamenje i dopusti mu da gradi nešto novo u tvome životu što će promijeniti tvoj život, a onda i vratiti mu sjaj koji si izgubio pod tim ruševinama. Bog to može, jer neće dopustiti ni jedna vlas da nam propadne. Možda nam je to nekada teško vjerovati, ali Bog, ne zaboravimo, ostaje vjeran svojoj riječi, on svoja obećanja uvijek ispunja i nikad ne krši. Ako želiš obnoviti svoj život, pronađi ga u svojim ruševinama, a onda ćeš ga pronalaziti i u svim drugim mjestima, gdje god se budeš okrenuo vidjet ćeš Božji prst.
vlč. Mario Žigman