Predragi!
Možda bi neki od nas mogli reći da žive jednom nogom u prošlosti, a drugom nogom u budućnosti. Možda bi neki rekli da je u tome sadržan njihov stil života. Često ćemo govoriti o događajima iz prošlosti, izgubljenim prilikama, ranama i žaljenjima. U tim trenutcima ponekad znamo osjetiti prazninu. Ako sagledamo svoj život i ako se često vraćamo u prošlost, možda ćemo sami reći da se nalazimo u zatvoru vlastite prošlosti i događaja koje smo učinili ili propustili učiniti.
S druge strane odmah nakon toga mogli bismo govoriti o neizvjesnosti svoje budućnosti. Čini mi se da se često u razmišljanju o budućnosti osjećamo uplašenima jer je puno nepoznanica u našem životu. Ne znamo što se može dogoditi i kakav bi nam mogao biti život, ne znamo što nam život nosi. Ujedno moramo priznati da ne možemo sve predvidjeti i kontrolirati.
Ako tako gledamo na svoj život onda doista možemo reći da živimo jednom nogom u prošlosti, a drugom u budućnosti i time se neprestano opterećujemo. Zbog takvog stila života često propuštamo sadašnjost. Postajemo zarobljeni zbog onoga što se dogodilo, odnosno nalazimo se u zatvoru prošlosti, dok s druge strane bivamo potlačeni zbog onoga što bi se moglo dogoditi, čime postajemo slijepi pred onim što se događa.
Znamo da ovako ne možemo živjeti jer na takav način propuštamo sadašnjost. Mnogi smo toga svjesni, a ne znamo što učiniti. Zaboravljamo da se danas ispunjaju ove riječi koje je Isus izgovorio. Božja riječ je ona koja se uvijek odnosi na danas. Isus se ne prisjeća prošlosti, on ne govori o budućnosti. On svome narodu dolazi u trenutnim životnim okolnostima. To je ono što Isus čini i sada ovdje – za svakoga od nas.
Ispunjen i pomazan Duhom Svetim on donosi radosnu vijest siromasima, oslobođenje zarobljenima, vraćanje vida slijepima, slobodu potlačenima. On sada proglašava godinu milosti Gospodnje. Ovo je o tebi i o meni. Mi smo siromašni, zarobljeni, slijepi, potlačeni. Mi smo oni koji tražimo milost Gospodnju.
Što sve ovo znači danas? Vidite, siromaštvo se ne odnosi samo na novac ili materijalne potrebe kao što su hrana, odjeća ili stan. To siromaštvo može biti siromaštvo ljubavi, nade ili smisla. Koliki danas žive u takvom siromaštvu jer nisu primili dovoljno ljubavi od svojih roditelja – roditelji od svoje djece. Koliki su možda slomljeni zbog neuspjele veze i pri tome ranjeni na području ljubavi i zbog toga više ne dopuštaju da budu voljeni. Koliki su bez nade u bolje sutra, naročito ovih dana kada slušamo o demografiji, o padu broja stanovništva, o financijskoj krizi. Koliko je onih koji ne pronalaze smisao svoga života. Sve je to ono što nas osiromašuje.
Biti zarobljenik ne znači samo ležati u zatvoru, već je zatvorenik onaj koji je ovisnik. Zatvorenik je i onaj koji boluje od neke bolesti i prikovan je za svoj krevet. Zatvorenik je onaj koji se bori protiv bijesa ili ogorčenosti. Često smo zatvorenici prošlosti zbog koje ne možemo ići prema naprijed.
Kada govorimo o sljepoći jednako tako znamo da osim ove fizičke sljepoće postoji i emocionalna i duhovna sljepoća. Potlačenost je nešto što se događa svugdje, ugnjetavanje se događa na stotine načina, od fizičkog i emocionalnog nasilja do straha, tuge, depresije.
Sve je to ono što čini našu svakodnevicu i onda nas možda ne treba čuditi kada želimo pobjeći iz ovog sadašnjeg trenutka. Zbog toga će mnogi bježati u prošlost ili budućnost, a neće živjeti u sadašnjosti jer se boje suočiti s ovim situacijama. Što znači pobjeći u prošlost? To je kada se stalno vraćamo u vremena koja su prošla i za njima žalimo. Koliko je onih koji znaju govoriti da im je prije bilo bolje? Koliko je onih koji nemaju nadu? Zaboravljamo da smo kao kršćani ljudi nade. S druge strane, bijeg u budućnost je onda kada govorimo da od sutra donosimo nove odluke, od sutra ću biti bolji i sve započinje od sutra. Međutim, Isus nam dolazi danas. Jedino mjesto gdje ga možemo susresti je danas, u ovom trenutku, bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo.
Riječ „danas“ prva je riječ Isusovog javnog djelovanja. Isus nije rekao jučer se ispunilo ovo Pismo ili da će se sutra ispuniti. To se događa sada, ovdje. On sada liječi našu prošlost i priprema nas za budućnost. Možda postoje među nama oni koji će žaliti za onime što su propustili danas učiniti. Najčešće čujem da mnogi žale jer nisu dovoljno prisutni uz svoju obitelj, djecu, roditelje, prijatelje. Ponekad postajemo zarobljenici toga. Zbog toga je danas trenutak da to promijenimo i konačno živimo u sadašnjosti i naučimo se radovati onome što trenutno imamo. Neka nas ova nedjelja nauči da svaki dan živimo kao da sutra ne postoji.
vlč. Mario Žigman