Predragi!
Kad god čitam Božju riječ uvijek me iznova dotakne Božji pristup čovjeku. Bog poznaje čovjekovo srce i zna što je potrebno reći da bi netko napravio radikalne preokrete u svome životu. I u današnjem evanđelju je zanimljivo za primijetiti Isusov poziv prvim učenicima. On ih zove u njihovoj svakodnevici. Točnije, zove ih u poslu koji su obavljali. On zna kako će zadobiti čovjeka. No, nešto je u svemu ovome čudno. Čudno je to što će Isus svoje učenike učiniti ribarima ljudi.
Možda je upravo to razlog zbog kojega ostavljaju sve i kreću za njim. Neobičan zadatak i posao. Nešto novo. Prema tome, već ovdje vidimo prvu poruku evanđelja, a to je da poput učenika i mi budemo otvoreni za nešto novo. Zapravo, da budemo otvoreni za Božju novost jer ako kroz život idemo s njime sve ćemo promatrati drugačije. Imat ćemo novi pogled na život, ljude oko sebe, na sebe i posao koji činimo.
Drugo na što me potiče današnje evanđelje je da razmišljam o ribolovu. Kroz nekoliko mjeseci kako sam na župi od mnogih čujem da je ribolov izvrstan sport, a ako ste ikad ulovili ribu onda znate i da je ovdje riječ o velikom uzbuđenju. Tada ćemo tu radost podijeliti s drugima. Jedna od stvari koja ribolov čini tako izvrsnim sportom jest ta što nije važno jeste li mladi ili stari. U pecanju još uvijek možete biti dobri.
No, što je potrebno da biste bili dobri u ribolovu? Prije svega, morate biti pravilno opremljeni. Ne možete samo uzeti komad konca, staviti udicu na njega i zavezati ga na kraju štapa i očekivati da ćete uloviti mnogo riba, zar ne? Ako se ozbiljno bavite ribolovom, pobrinut ćete se da imate svu odgovarajuću opremu. Uložit ćete kako bi oprema bila što bolja. I što ste aktivniji u tome sportu to ćete više u njega ulagati.
Sljedeća stvar koju morate znati je da trebate ići ondje gdje su ribe da biste ih ulovili. Nećete ići u ribolov ondje gdje ste sigurni da nema riba jer znate da tada nećete sigurno ništa uloviti. Tako na primjer nećeš otići na gradske bazene i pecati, već ćeš ići na rijeku gdje se nadaš nešto uloviti. I konačno, ako želite biti dobri u ribolovu morate biti strpljivi. Ponekad riba jednostavno ne grize. Morate strpljivo čekati.
Naša današnja biblijska lekcija ima poveznicu s ribolovom. Jednoga dana, Isus je šetao morskom obalom kada je ugledao dva brata – Petra i Andriju. Isus je znao da zarađuju za život, pa ih je pozvao, a oni bez razmišljanja sve napuštaju i idu za njim.
Isus i danas prolazi pored nas i upućuje nam isti poziv. On želi da lovimo ljude. To znači da Isus želi da govorimo drugima o tome što je učinio za nas i što će učiniti za druge ako se odluče za njega. No, da bismo mogli biti ribarima ljudi potrebno je ono znanje o ribolovu primijeniti i na ovu sada situaciju.
Prvo moramo biti dobro opremljeni. Moramo znati čemu nas uči Sveto pismo. Moramo istraživati Božju riječ. I danas na poseban način slavimo nedjelju Božje riječi kada želimo staviti naglasak na čitanje i proučavanje Svetog pisma. Osim toga, potrebno je istraživati svoju vjeru. Apostol Pavao nas na jednome mjestu poziva da istražujemo, ispitujemo i provjeravamo. Sve je to važno da bismo onda Božju riječ mogli prenositi drugima. Važno je učiti o svojoj vjeri jer to nam daje dobru mrežu u koju ćemo uloviti mnoge za Isusa. Nadalje, Bog nam je dao svu potrebnu opremu, od svoje Riječi do sakramenata (osobito Euharistija i Ispovijed), molitva…
Drugo što je potrebno, a to je da idemo van gdje su ljudi i govorimo im o Isusu. Ne možemo nikoga uloviti ako ćemo izbjegavati druge. Isus je tražio ljude. On nije čekao da oni dođu k njemu, već je išao na periferije. Išao je onima koji su daleko od Boga. To nas može potaknuti na razmišljanje govorimo li mi onima koji su daleko od Boga o Bogu. Možda ćemo ponekad čekati nekoga da nam dođe, pa ćemo mu tek onda pomoći. No, Isus ne čeka nego sam izlazi među ljude. Budući da Bog traži čovjeka, tim više svatko od nas ne bi trebao čekati telefonski poziv. Slijediti Isusa znači upravo ići drugome ususret s dobrom riječi. Zabavimo se današnjim pitanjem: koliko često idem ususret drugom čovjeku? Kako svjedočim svoju vjeru onima koji su daleko od Boga? Ponekad to ne mora biti riječima. Nekada će biti dovoljno svojim ponašanjem.
I naposljetku, treće što je potrebno, a to je strpljivost. Moramo znati da nećemo uvijek uspjeti u tom lovu. Poput ribara. Može on imati najbolju opremu, no ponekad riba ne grize. Tako i u našem življenju i svjedočenju. Možemo dati najbolje od sebe. Možemo ostaviti svoje srce na terenu za Isusa, a ipak, rezultati nikakvi. Nitko nije povjerovao na tvoje svjedočanstvo. No to nije razlog odustajanja. Jednako kao što ribar neće odustati od pecanja nakon što nekoliko dana ništa ne ulovi, tako i mi ne bismo trebali odustati od sijanja Božje riječi.
Ako budemo radili ove stvari onda ćemo i mi postati ribarima ljudi na što smo danas pozvani. Ako mislite da je uzbudljivo uloviti ribu, zamislite kako je tek uzbudljivo dovesti nekoga Isusu.
vlč. Mario Žigman