Predragi!
Kada bih vas upitao da mi kažete što vas čini sretnim, kakav bi bio vaš odgovor? Možda bi neki rekli da ga usrećuje suprug/a, djeca; ili te sretnim čini postići pobjednički gol u nogometnoj utakmici; ili bi te usrećilo to da budeš prihvaćen u društvu, da imaš mnogo prijatelja… Svi mi želimo biti sretni, zar ne? To je nešto što je duboko upisano u naše postojanje. Iznenađuje li te onda činjenica da i Bog želi da budeš sretan?
Većina nas možda misli da biti sretan znači imati puno novca, dovoljno hrane, imati nekoga tko će se brinuti o nama. Međutim, čini mi se da Isus danas preokreće shvaćanje onoga što znači biti sretan u Božjim očima. Zapravo, današnje je evanđelje poput navigacije koja nas vodi do one prave sreće. To je naš vodič za kršćanski život.
No, ako postoje blaženstva onda, primjećuje papa Franjo, moraju postojati i „anti-blaženstva“ koja nas tjeraju da idemo krivim putem. Što to znači? Da bismo to mogli razumjeti moramo vidjeti kontekst. Isusov govor na gori uslijedio je neposredno nakon što je izabrao svoje učenike. Isus im daje upute za njihov život. No, na tome putovanju naići će na različita protivljenja. Zbog toga je papa primijetio da postoje tri koraka koja nas mogu udaljiti od blaženstava, a onda i od Boga.
Da bismo mogli razumjeti ove opasnosti potrebno je otići u Lukino evanđelje gdje on u 6 poglavlju osim što donosi blaženstva donosi i četiri jao koja izgovara Isus: jao vama bogataši, jao vama koji ste sada siti, jao vama koji se sada smijete, jao vama koji volite kad vas ljudi hvale. Iz ova četiri jao možemo izvući tri glavne opasnosti koje nas vode krivim putem.
Prva opasnost je bogatstvo. Jasno je da bogatstvo samo po sebi nije nešto grešno, ali važan je naš odnos prema bogatstvu. Odnosno, ako smo vezani na njega tada će i nama Isus uputiti ovo jao. Ne bismo trebali dopustiti da bogatstvo gospodari nad nama. To znači da zbog toga zapostavljamo ljude pored sebe, da drugi zbog nas pati, a onda da patimo i mi sami jer nikada nismo zadovoljni s onim što imamo, već nam je uvijek potrebno više. Na taj bi način bogatstvo postalo moj idol, a time činim grijeh idolopoklonstva. Nije slučajno da je većina idola napravljena od zlata. To je prvo anti-blaženstvo koje nas želi ukloniti s puta sreće.
Druga opasnost je taština. Tašta osoba je osjetljiva na svoj uspjeh. Ako ne primijetimo nečiji uspjeh takva će se osoba odmah naljutiti. Zapravo, to je želja da svi govore lijepo o meni, da se osjećam važnim, želim da me ljudi kade svojim riječima. No, ne samo to, već i kada sam uvjeren u to da sam jedino ja u pravu. Nitko drugi ne može biti u pravu osim mene. Sjetimo se onog dijela kada su farizej i carinik došli u hram, a farizej kaže: Hvala ti Bože, što nisam kao drugi ljudi. To je opasnost koja može zahvatiti mnoge katolike pa će reći hvala ti Bože što nisam kao moj susjed, dolazim svake nedjelje na svetu misu, a ne kao on koji je daleko od tebe.
Tašta osoba nalazi se na tankom ledu da ode u treću opasnost, a to je oholost. Oholost me čini sitim – sit sam samoga sebe. Nitko mi drugi ne treba. Oholost zatvara naše srce. Nije li to ono što se i događa kada sebe smatram boljim od drugih, kada mislim da nema boljih od mene. Svi ostali su ispod mene. Nisam li time zatvorio svoje srce čovjeku do sebe?
Unatoč ovim trima opasnostima ipak i dalje možemo imati osmijeh, možemo biti siti, ali zapravo u svojoj nutrini smo prazni i nesretni. Slušajući mnoge koji su svjedočili o svome obraćenju uočio sam da su često imali sve: novac, ugled, čast, ali kada bi ostali sami sa sobom osjećali su se praznima i nesretnima. Zbog čega? Možda jer nam sve ovo ne donosi istinsku radost, a Bog nas želi sretnima. Zbog toga susrećemo današnji recept za našu sreću u blaženstvima koja smo upravo čuli.
To je naš vodič za putovanje koje nas vodi u nebo. Među ovim blaženstvima postoji jedan koji možda nije ključan, ali nas potiče da razmišljamo o njemu, a to je krotkost. Isus je na jednome mjestu rekao: Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca. Krotkost je način postojanja koji nas dovodi vrlo blizu Isusu. Biti krotak ne znači biti naivan dopuštajući da nas drugi iskorištavaju. Krotkost je vrlina ratnika, a označava razboritost gdje vojnik zna kada se treba povući, a kada treba napasti.
Zapravo, da bismo bili krotki potrebno je biti ponizan. To je ono prvo blaženstvo koje Isus izriče – blago siromasima duhom. Biti siromašan duhom znači priznati da nam je potrebna pomoć, ponajprije pomoć Boga, a onda i drugog čovjeka. Netko bi možda rekao da nema čovjeka koji ne bi prihvatio pomoć, ali pokušajte se prisjetiti ima li situacija kada vam je netko htio u nečemu pomoći, a vi ste rekli da ne treba, da možete sami. Potrebno je priznati da sami ne možemo živjeti ova blaženstva, već nam je potrebna Božja milost i pomoć.
Neka nas ova nedjelja na poseban način potakne da razmišljamo o blaženstvima jer to je naša navigacija za nebo. Pročitajmo danas ponovno ova blaženstva i razmišljajmo o njima jer nam je to svega par minuta, a tih par minuta mogu promijeniti naš život.
vlč. Mario Žigman