Predragi!
Toliko sam puta znao čuti, a onda se i uvjeriti iz vlastitog primjera kako danas kao da ne znamo razgovarati. Koliko smo puta nekoga svojom riječi uvrijedili misleći da ćemo toj osobi pomoći? Koliko smo puta poželjeli povući ono izrečeno, ali znamo da to nije moguće jer se jednom izgovorena riječ ne može obrisati. I što se onda događa? Takvo nas stanje ranjava i boli, ali ne samo nas već i druge oko nas.
Riječi su važne. One prenose poruku. Rekao bih da riječi mogu imati dva učinka: ili izgraditi, podići i obnoviti ili pak uništiti. Isus nas u današnjem evanđelju poziva da naša riječ bude jasna. Ona neka bude „da, da – ne, ne“. Zbog čega je ovo važno? Upravo zbog toga što je naša riječ ona po kojoj se možemo spasiti. Sjetimo se Ivanovog prologa gdje je u početku bila Riječ i ta Riječ postala je tijelom. Prema tome, Isus je ta Riječ po kojoj se spašavamo.
Apostol Pavao u svojoj poslanici Rimljanima tumači nam da se spašavamo i po svojoj riječi ukoliko ustima ispovijedamo i priznamo da je Isus Gospodin i ako srcem vjerujemo da ga je Bog uskrisio. Zapravo, on kaže da se spašavamo po riječima koje izgovaramo.
Prema tome, naše riječi mjere našu duhovnu zrelost. Jer ako kažemo da smo kršćani, onda moramo biti odgovorni prema Pismu riječju i djelom. Moramo biti budni i čuvati svoj jezik od laži, ogovaranja, klevetanja, manipuliranja, ismijavanja… jer naše riječi mogu uništiti dobro djelo koje Bog želi učiniti preko nas. Ne možemo živjeti tako da jedno govorimo, a drugo činimo. To je ono što Isus prigovara svojim učenicima kada misle da je on došao ukinuti zakon. Mislili su da je Isus došao donijeti nešto novo što će ići u prilog njihovim požudama… misle kako će Isus ukinuti nešto što se njima čini teškim. Međutim, Isus ispunjava Zakon i čini ga potpunim.
Zapravo, što Isus čini? On je zatvorio svaku rupu u zakonu koju je čovjek mogao pronaći kako bi površno poslušao Božju riječ. Preispitajmo se koliko smo puta mi tražili rupu u zakonu? Sjećam se jednog slučaja u kojem mi je osoba došla sa željom da bude kuma na krštenju. Kroz razgovor smo došli do toga da živi u civilnom braku i da joj kršćanska ženidba ništa ne znači. Kada sam joj objasnio da nema uvjete da bude kuma, tada me upitala: može li se pronaći rupa u zakonu? To nije samo priča ove žene. To je tvoja i moja priča. Koliko puta znamo tražiti rupu u zakonu, samo kako bismo Božju riječ prilagodili sebi? Koliko puta znamo prilagođavati Božju Riječ prema svojim požudama i željama.
Međutim, Isus zatvara moguće rupe u zakonu. Vidite, cijela Isusova služba usmjerena je na srce jer je srce korijen čovjekova ponašanja. Iz srca čovječjega izlazi ono što ga onečišćuje. Ako želimo promijeniti svoje ponašanje prvo moramo vidjeti kakvo je stanje našeg srca i živimo li za vlastito zadovoljstvo ili za Božju slavu. Ako naše srce kuca za Boga i njegovu slavu, tada će iz našega srca izvirati dobra riječ, autentična, istinita.
To je riječ kakvu Bog želi da izlazi iz naših usta jer naša riječ mora biti poput njegove. A kakva je Božja riječ? Prvo, ona je stvarateljska. Božja riječ stvara svjetlo, stvara svijet i sve što postoji. Prema tome, naše riječi bi trebale donijeti svjetlo u svijet i živote ljudi. Ako naše riječi to ne čine, ne slijedimo Božji put. Riječi nas čine sličnima Bogu ako ih koristimo na onaj način kako ih On koristi.
Razmislite o tome svaki put kada govorite. Jesu li riječi koje izgovarate slične onome što bi Bog rekao? Donose li vaše riječi svjetlost i život? Kakvim se riječima nadahnjujete? Kakve riječi koriste vaši uzori? Govorite li na način na koji Bog govori? Ako ne, onda biste možda trebali razmisliti o tome koga slušate.
Vidite, u Bibliji postoji još jedna riječ koja je nasuprot Božjoj riječi, a to je Sotonina riječ. Pogledajte što je zmija učinila Evi. Kada govorimo o čovjekovom padu, dopustite da vas pitam gdje je počeo pad? Počeo je riječima zmije. Riječi kojima Sotona manipulira Evom. Riječi su iskušavale i uvjeravale. I vidite, pad se nije dogodio onda kada je Eva jela plod, već nekritičkim dijalogom sa zmijom. Riječi su prema tome vrlo važne.
I u Novom zavjetu Sotona čini istu stvar. On uvijek zna istinu, ali zloupotrebljava istinu sa zlim motivima za manipulaciju i kontrolu. Sotona čini upravo suprotno od Boga. Umjesto da stvori život i oslobodi ljude, Sotona kontrolira, manipulira i uništava živote. Dakle, ako vi i ja, ili bilo tko u svijetu ne koristimo riječi za stvaranje, poticanje, nadahnuće, izgradnju, donošenje svjetla i života, onda su naše riječi poput riječi zmije, odnosno Zloga. Dobra je vijest da svaki put kada govorimo imamo priliku biti poput Boga svojim riječima. Bog nam je dao riječi da bismo mogli biti poput njega.
Riječi nas oblikuju i formiraju. Kao što postoji ona fraza: ono si što jedeš, tako možemo parafrazirati i reći ono si što govoriš. Svijet će nam uvijek nuditi alternativne puteve, ali mi moramo odlučiti hoće li riječi koje govorimo biti poštene i istinite ili varljive i licemjerne. Izbor je naš.
vlč. Mario Žigman