Isuse, više nikada neću reći da nemam čovjeka, da nemam nikoga. Želim danas shvatiti da imam tebe, da si mi ti sve i tebi danas povjerava, svoj život. Znam da ću biti zdrav kada budem imao tebe, Isuse.
Ne želim to samo djelomično. Hoću tebe, Isuse! Hoću se sjediniti s tobom, ići za tobom. Prihvaćam ozdravljenje zato da bih te slijedio. Neka ozdravi duša moja da bih krenio za tobom, ruku pod ruku.
Budimo sada jedno Isuse. Želim, Isuse, u tom svjetlu vidjeti sav svoj život od njegovih početaka. Sve što je bilo krivudavo sada poravnaj tako da osjetim kako ozdravljaš svu moju prošlost, Daj da već danas, u svjetlu tvoje ljubavi, budem sposoban zajedno s tobom na drugačiji način živjeti, da budem na blagoslov i na prosvjetljenje svima oko sebe. Hvala ti, Isuse, što mi ti dolaziš, što imam tebe. Ti si mi najpotrebniji. U svakoj svojoj bolesti želim se toga sjetiti: i kada me boli glava, zub, želudac, kada me duša boli i kada netko nema pažnje za mene. Uvijek najprije želim tebe, Isuse. Želim da mi svaka bolest bude prigoda da se primaknem k tebi, da te stavim na svoju ranu, kao melem, Tebi želim povjeriti, Isuse, svoje muke i svoje boli, patnje i sve što jesam. Želim tebe, Isuse
Zvjezdan Linić, “Učitelju, gdje stanuješ?”, Teovizija, Zagreb, 2009.