Nitko od nas nije bez grijeha. U dubini duše osjećamo svoju grješnost i slabost. No znamo da smo na sigurnom Putu, koji se zove Isus Krist. On je došao radi nas grješnika. Dao je svoj život za nas i svatko tko iz svoga jada i gliba grijeha zazove Isusovo ime bit će spašen (Dj 2, 21). Možda ste se suočili s prigovorima pod adresom onih koji javno priznaju svoju vjeru u Krista kao Spasitelja. Njih se posebno ozloglašava. Na njima se ističe čak i najmanja pogreška. Svi se slažemo oko toga da biti vjernik ne opravdava ljudske slabosti i grijehe, nego to je put promjene srca. Svatko mora težiti za osobnim obraćenjem i životom u Ljubavi (Iv 14,21.23). Bez Božje riječi, bez Isusa Krista bili bismo još jadniji nego što jesmo. Uz prisutnost Boga, lakše se svladavati i promijeniti. S tim problemom su se suočili prvi kršćani. I njih su držali za zločince, bigote, neistinite, prevrtljive i netolerantne koji žive u predrasudama. Taj je problem uočio sveti Petar i zato je progovorio o njemu: „Budite uvijek spremni na odgovor svakomu, koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama“ (1Pt 3,15).
Nismo siročad. Isus je morao otići svom Ocu, ali nam je poslao drugoga Branitelja. I mi smo tome svjedoci. On sâm je rekao da će samo onaj koji ga iskreno ljubi shvatiti to (Iv 14, 15-21). Duh Sveti nas brani pred knezom ovoga svijeta koji je nemoćan naspram Isusa (usp. Iv 14, 30). Duh Branitelj opravdava očevu djecu od svih krivih optužbi i lažnih jezika. On daje pravu riječ u pravo vrijeme (Mt 10,18). On dopušta da molitva poteče iz srca. On je razlog slavljeničkim uzdasima srca (Rim 8, 26-27). Duh Sveti, Duh Isusa Krista, kojeg šalje Otac, poučava Isusove učenike o svemu i doziva im u pamet sve što je Isus rekao. To je prepoznao sv. Petar kad je poučavao svoju zajednicu o davanju svjedočanstva: „Budite uvijek spremni na odgovor svakomu, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašavaju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju“ (1Pt 3,16). Petar to čini u sili odozgor, u sili Duha Svetoga, a ne po nekom ljudskom autoritetu. Odsada, njegova su usta postala Isusova, njegov jezik, ruke i noge postale su Isusove i sve to čini Duh Sveti koji daje vlast govora i snagu propovijedanja.
Toliko spominjem svetoga Petra. Zašto? Crkva ga zove svetim. Petre, jesi li ti bio svet? Jeste li vi, ostali apostoli bili sveti dok ste se družili s Isusom? Kako ste postali sveti? Iskustvo druženja apostola s Isusom kroz otprilike tri godine nadopunio je Duh Sveti. Njihova vjera od samoga početka nije bila savršena. Petar je zatajio Isusa. Juda ga je izdao. Ostali su bili skloni rasprama i sporovima (Mk 9, 33). Bili su oholi (Mt 20, 24-27). Neki su poput Ivana i Jakova bili brzi na jeziku i lako zapaljiviji (Lk 9,51-56). No svi oni, koji su se tako teško privikavali na Isusa i učili moliti i ljubiti, postali su njegovi misionari. Ozdravljali su u Isusovo ime, pa čak je i njihova sjena ili komadi odjeće stavljena na bolesnike ozdravljivala. Oni koji nisu mogli živjeti zajedno sada postaju „jedno srce i jedan duh“ (Dj 4, 32). Sada zajedno mole i ljube jedan drugoga kao što je to zahtijevao Učitelj. To je predivno! To može učiniti samo Duh Sveti koji potpuno preobražava ljudsko srce.
Dar Duha Svetoga ostvaruje vječnu zapovijed: Budite sveti, jer ja sam svet, Gospodin, Bog vaš (Lev 19,2). Svetost se čini nedostižna. Međutim, ona je ukorijenjena zadaća u krštenju i u potvrdi. U tom pozivu ne smijemo uzimati primjer ovoga svijeta, nego vršiti Božju volju (Rim 12, 2). Stoga, dar Duha Svetoga je temelj svakoga osobnoga poziva. Duh Sveti oblikuje svakoga čovjeka i čini ga sličnom Isusu Kristu. To vrijedi za svećenike i za bračne parove, za bogoslove i za sve studente po svim sveučilištima svijeta.
Koliko god kršćani bili grješni, posvećeni su Duhom Svetim, koji ih preobražava skroz do potpune preobrazbe u Isusa Krista. Još uvijek smo slabi i padamo, ali Duh Sveti nas diže i uvodi u zajedništvo s Kristom. Zato, sve one koji su nestrpljivi s našim obraćenjem molimo: Čekajte malo, jer Bog još uvijek radi na nama. Ali nas oblikuje po svome srcu, a ne po knezu ovoga svijeta.
pater Arek Krasicki, Družba Duha Svetoga, Osijek, Hr