Kada je Duh Sveti sišao na apostole, odnosno kada je Crkva prohodalo u sili Duha Svetoga? Svi će složno odgovoriti da se to dogodilo na pedeseti dan od Isusova uskrsnuća. Upravo tako opisuje silazak Duha Svetoga sveti Luka u Djelima apostolskim (Dj 2,1-11).
Međutim, ljubljeni učenik Isusa Krista, koji se zove Ivan, svjedoči da su apostoli primili Duha Svetoga već na dan samoga Uskrsa. Jedno i drugo svjedočanstvo je istinito i posebno. Čini mi se da bismo se trebali još više zaustaviti na Ivanovu izviještaju. Oduševljava me u njegovu svjedočanstvu dolazak uskrsloga Isusa Krista među apostole prema kojima pruža svoje probodene ruke, noge i probodeno srce. Sada prva Crkva ima priliku vidjeti Onoga kojega su proboli (Iv 19,37) i okusiti da je u njegovim ranama naše ozdravljenje (Iz 53, 5). Rane dobroga Pastira postale su izvorom zdravlja svih koji vjeruju da je Isus Krist sin Božji (Iv 20,30-31). Upravo oni sada primaju dar Duha Svetoga, to jest dar mira, dar opraštanja grijeha. Sveti Luka svjedoči o konkretnom čudu silaska Duha Svetoga, koji se može prepoznati u obliku ognjenih jezika i daru novih, nikad neučenih jezika u službi evangelizacije.
Duh Sveti je obećani dar Crkvi. Sam je Isus rekao da će onaj koji vjeruje u Njega piti vodu života (Iv 4,14). I svatko tko osjeća žeđ za Istinom neka dođe Isusu i neka pije jer će rijeke žive vode poteći iz njegova srca (usp. Iv 7,38). Dok je Isus izgovarao te riječi mislio je na Duha Svetoga. Isusovo probodeno srce postalo izvorom izlijevanja Duha Svetoga na cijeli svijet.
Duh Sveti je osoba koju Isus naziva Branitelj, Tješitelj. Duha Svetoga prima svatko tko vjeruje da je Isus Spasitelj (1Kor 12,3; Iv 20,30-31). Svatko tko prima Duha Svetoga postaje druga osoba. Prorok Samuel rekao je kralju Šaulu da će kad primi Duha Božjega postati druga osoba. Tako je sa svakim tko prima Duha Svetoga. On postaje drugi čovjek, novo stvorenje. I apostoli su iskusili snažno djelovanje Duha Svetoga. Od grješnih i slabih ljudi postali su velikani i svjedoci Božje Riječi. Tako i mi, ponovno rođeni u sili odozgor (Iv 3,5), postajemo drugi ljudi, nositelji Duha Svetoga koji je razliven u našim srcima (Rim 8, 9). Duh Sveti, koji svjedoči za Isusa, otkriva nam da ono što oko ne vidje i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, Bog pripravlja onima koji ga ljube (usp. 1 Kor 2, 9). A nama to Bog objavi po Duhu, jer Duh sve proniče, i u dubine Božje (1Kor 2, 9-10). Dajmo Duhu Svetome prostor da djeluje u nama. Budimo u sili Duha Svetoga poput vjetra čiji šum čuješ, ali ne znaš odakle i kamo ide (Iv 3, 8). Imam dojam da često pokušavamo proći kroz ovaj svijet u našoj sili i snazi. Međutim, ne silom niti snagom, nego Duhom Svetim pobjeđujemo zajedno u Kristu (usp. Zah 4,6) Crkva ima veliku snagu jer je njezina duša Duh Sveti.
Isus je sam obećao nevidljivu silu odozgor. To je drugi Branitelj koji drži na okupu i brani sve one koji vjeruju da je Isus Krist. Poznatih je pet Ivanovih izreka iz Isusova oproštajnoga govora o Duhu Branitelju i njegovoj ulozi u Crkvi. On se nalazi u učenicima kao što je prije bio u Isusu Kristu. Duh Branitelj zove se i Parakletos što na grčkom znači Dozvani. On dolazi svaki put kada ga Isusovi učenici dozivaju. Potreban je jer bez njega nema pobjede u grješnom svijetu. Samo učenici mogu primiti dar Duha Svetoga i nositi ga u sebi. On ostaje s njima zauvijek. Dolazi po Isusovoj molitvi upućenoj Ocu (Iv 14,16-17). Druga izreka o Branitelju govori o njegovu poslanju. On dolazi u Isusovo ime. Može se reći da dolazi umjesto Isusa. Zato Duh Sveti nastavlja Isusovo djelo. Duh Sveti poučava i doziva u pamet sve što je Isus govorio. Poučavati kod Židova znači tumačiti sveto Pismo. Osim toga, On otkriva dubine Isusovih riječi i očeve objave (Iv 14, 26). Treća izreka govori o tome da Duh Sveti svjedoči za Isusa. Tako će i oni koji ga primaju svjedočiti. Duh Sveti je uvijek s Isusovim učenicima. On ih prati i svjedoči za Isusa pomoću učenika. Oni postaju njegov govor i svjedočanstvo (Iv 15,26-27). Četvrta izreka govori o uvjetu Braniteljeva dolaska. On će doći ako Isus ode. Razumjet će to oni koji ljube. Oni koji ne ljube ostaju žalosni. Učenici moraju shvatiti da Duh Sveti žalost pretvara u radost i da će im On uputiti zadnju riječ. Zato je bolje da Isus ode (Iv 16,7). Duh Sveti otkriva zabludu svijeta prema Bogu. Posrijedi je trostruka zabluda „glede grijeha, glede pravednosti i glede osude“ (Iv 16,8). Vjera je učenika uvijek izazov i optužba svijetu. Učenici svjedoče da je život bez vjere besmislen. Najveći je grijeh nevjera da je Isus Krist. Zato u zajedništvu s Kristom, po njegovoj krvi i po riječi učenikovih svjedočanstava oni pobjeđuju Zloga (Otk 11,12). Peta izreka o Duhu Branitelju govori o njegovu djelovanju unutar zajednice Kristovih učenika. Duh Sveti uzima Isusove riječi i govori njegovim učenicima (Iv 16,14-15). On upućuje učenike u svu istinu (Iv 16,12-13). Oblikuje njihovu vjeru i uvodi ih u Isusovu Istinu. To nije istina prema povijesnim činjenicama, nego to je Istina objavljena po Duhu. Zato učenici navješćuju i vjeruju u jedinoga pravoga Boga Isusa Krista
Snaga Duha Svetoga obnavlja Crkvu. Ona se u njemu pomlađuje i neprekidno obnavlja i vodi k savršenom sjedinjenju s njezinim Zaručnikom. Jer Duh i zaručnica kažu Gospodinu Isusu: „Dođi!“ (LG br. 4)
pater Arek Krasicki, Družba Duha Svetoga, Osijek, Hr