Postoji jedan film koji sam gledao najmanje deset puta. Niti jedan film dosada nisam toliko puta pogledao. Svaki put zaplačem. To je divan film o FRANCESCOU FORGIONEU iz PETRELCINE. DA to je PADRE PIO. Taj se film zove „Padre Pio“ i u dva je nastavka. Iako dugo traje, nije mi nikada žao uložiti vrijeme u to da ga pogledam. Život je Padra PIJA za mene iznova naboj i poticaj na molitvu. Oduševljen sam njegovom željom za molitvom, za razgovorom s Bogom, za osluškivanjem Božje riječi, za meditacijom. To su jako dirljivi trenutci.
Poznato je njegovo geslo: „Moli. Nadaj se. Ne brini.“ To može izgovoriti samo čovjek koji nosi u sebi snažno iskustvo molitve. Padre Pio rodio se 25. svibnja 1887., i umro 23. rujna 1968. godine. Poznat je kao veliki svećenik Isusa Krista, hrabar vitez, koji se fizički borio protiv kneza ovoga svijeta, kneza tame i oca laži – sotone. Njegova je snaga bila u osobitom ujedinjenju s nebeskim Ocem. On se borio Isusovom snagom, po njegovoj krvi. Mnogi ga zovu velikim karizmatikom. No, njegova snaga dolazi po krjeposnom životu i po molitvi.
Bio je poznati molitelj. Njegov je život preplavila molitva uz mistične doživljaje. Imao je na sebi Isusove rane – stigme, zatim dar bilokacije, tako da je mogao biti odjednom na dva mjesta, o čemu svjedoči i jedan vojnik tijekom Drugog svjetskog rata kojemu se doslovce ukazao na nišanu i time spriječio ubijanje ljudskih života.
Već kao jako malen dječak, Francesco Forgione, provodio je duge sate u molitvi. Pjevao je Bogu hvalospjeve. Ni njegov otac nije ga mogao prekinuti dok je bio potpuno uronjen u molitvu. Kao svećenik meditirao je Božju riječ od 4:30 do 9:30 sati, a navečer bi molio od 22:30 do u pola noći. Za njega je sveta misa bila najveći molitveni doživljaj, te ju je služio bez žurbe. Poznate su njegove riječi upućene komisiji iz Vatikana zbog prigovora na duljinu mise: „Nemojte stavljati sat na Gologtu!“
Susret s Bogom u molitvi zračio je na njegovu licu. Dolazio bi pred narod poput Mojsija s ražarenim licem. Njegove su propovijedi bile posebne. Osjetilo se da je Pio razgovarao s Gospodinom. Mene osobno fascinira njegovo zahvaljivanje nakon svete mise, kada bi u sabranosti odlazio na kor i tamo satima zahvaljivao Ocu za žrtvu njegova sina. To je bila molitva srca: obožavanje, zahvaljivanje i slavljenje. Padre Pio potiče i na molitvu krunice: „Često molite krunicu.“
Padre Pio poručivao je svojim molitvenim grupama: „Tko se ne moli, taj se osuđuje na pakao! Zato moli, nadaj se jer je Gospodin milosrdan!“; „Kad se molite zajedno, vaša je molitva jača!“ Tako je i Karola Wojtylu pozvao na zajedničku molitvu. Molili su cijelu noć. Padre Pio dobro je znao što će se dogoditi s tim mladim Poljakom. Po molitvi, prema njegovim riječima, čovjek ulazi u Božju prisutnost i zato se ničega ne mora bojati.
Ono što mi uvijek iznova vraća radost riječi su Padre Pija: „Molite bez žalosti jer je molitva ključ oprosta. Nikada nećete dosađivati Bogu. Molite s osmijehom jer je naš Bog Bog radosti i veselja.“
Pija su nazivali karizmatikom. Međutim, on je za sebe tvrdio da je tek promatračem Božjih djela. Imao je dar spoznaje, zbog čega je vidio što se događa u ljudskom srcu. To je znao ovako komentirati: „ Ponekad mi Bog dozvoljava pogledati u njegovu bilježnicu.“
Što sv. Padre Pio govori o molitvi?
1. Budna molitva
Kako bi se nadvladali napadi neprijatelja, potrebno je neprestano biti naoružan molitvom. Sva ljudska nastojanja nisu dovoljna da se uspješno suprotstavi varkama i napadima zloga. Duša se mora uvjeriti da je neophodna božanska pomoć u borbi duha, i da je nikada neće nedostajati, ako se moli s poniznom i gorljivom molitvom. Naglašavajući učenje Isusa, Padre Pio zaklinje duše da budu budne, ne povremeno, nego stalno, jer đavao neprekidno djeluje.
2. Poniznost
Božja moć može sve; ali ponizna, trpeća molitva pobjeđuje i samoga Boga. Neprijatelj pobjeđuje samo uobražene, to jest, one koji vjeruju samo svojoj vlastitoj snazi, tako padajući u najstrašniji ponor. Poniznost je najveći neprijatelj đavla. Razlog je očit. Ona je velika suprotnost, oštri, tihi prijekor njegovoj divljačkoj aroganciji. Sotona se boji i drhti pred poniznim dušama.
3. Još par riječi o molitvi
– Padre Pio posebno je volio moliti molitvu Očenaša, osobito zaziv budi volja Tvoja.
– Molio je Anđeo Gospodnji, vjerovao u općinstvo svetih, čije je inicijale imao izrezbarene na križu.
– Osobito mjesto zauzimaju strelovite molitve, one su popet strijele koja udara u Božje srce. Dozvoljavaju nam moliti srcem i sabranost.
– Križni put imao je za Pija veliku važnost.
– Padre Pio osobitu je pozornost posvećivao meditaciji i kontemplaciji Božje riječi. „Tada kršćanin eksplodira pjevanjem psalama i može bolje shvatiti Isusovu muku, koja izaziva suze i krik sve dok ne promukne.“
– Sabranost – usredotočavanje na Boga i molitvu. Smiriti svoje srce kroz samoću i očekivati Voljenoga.
– Molitva mora slaviti Boga, priznati svoju malenkost. Zahvaljivati Bogu, klanjati mu se u Presvetom oltarskom sakramentu.
– Molitva prošnje – molio je za sve da se ispuni Očev plan.
p. Arkadiusz Krasicki, CSSp