Prema starozavjetnim izrekama, onaj tko je našao pravog prijatelja, našao je pravo blago, mir, blagostanje (Sir 6,14-16). Nažalost, mnogi imaju negativno iskustvo prijateljevanja. Često su razočarani svojim bivšim prijateljima. Nestaju lijepe riječi i uspomene. Umjesto njih dolazi mržnja. Odnose među ljudima uništava sebičnost i ljubomora. Pravo se prijateljstvo izgrađuje na istinitom odnosu s Bogom. Samo Bog poziva u pravo zajedništvo. Prijateljevanje s Bogom proteže se na prijateljevanje s ljudima.
Isus nas poziva u zajedništvo i naziva nas svojim prijateljima (Iv 15,15). On je nas prvi izabrao, a ne mi njega (Iv 15, 16). Isusov pogled prati i pogađa čovjeka iako je on daleko, poput Natanaela (Iv 1, 45-46). Kristova riječ oduševljava svakog čovjeka koji želi istinito prijateljevanje s njim. Tako su za njim krenuli Andrija i Petar. Uvjerili su se sami da je Isus zahtjevan učitelj. On svakoga zove imenom i poziva u zajedništvo (1 Sam 3, 3-10,19). S Isusove strane prijateljevanje nikada neće prestati jer je njegova ljubav čista i bezuvjetna. S ljudske strane prijateljevanje je uvijek stavljeno na cijedilo. Čovjek često zataji, izda. Zašto se tako događa? Zašto ljubav među ljudima prestaje? Zašto ljubav poprima sasvim drugo, vrlo negativno značenje?
Rekli smo da ljubomora i sebičnost ubija istinito zajedništvo u ljubavi, koje Bog daruje svakom čovjeku. Treba, dakle, raskrinkati izvor ljubomore sebičnosti. Često se iza tog grijeha skriva blud ili posljedice bluda. Ljudsko je tijelo u nečistoći najneposrednije uključeno grijeh kroz jelo, piće i spolnost. To su opasnosti koje navode čovjeka na blud. O tomu govori sv. Pavao svojoj zajednici u Korintu. Sam naziv mjesta asocira na nemoral. Izgleda da su mnogi kršćani, koji upoznaše Isusa Krista, krenuli putem razuzdanosti i vjerskog bludništva. Tonuli su u grijehu bluda ne samo na fizičkoj razini, nego i na vjerskoj. Jer svaki vjerski iskorak, svako klanjanje božanstvu čin je bluda (prijevare i nevjernosti) prema Bogu. Pavao navodi neumjerenost u jelu i piću, odnosno tjelesni užitak kao česti razlog bludništva.
Ljudsko je tijelo posvećeno po krštenju Božjom prisutnošću. Zato sv. Pavao naziva svako tijelo hramom Duha Svetoga koji je u nama i koga imamo od Boga. Zato nismo svoji. Otkupljeni smo Isusovom krvlju! Nadalje, sv. Pavao govori: Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela. Grijeh bluda je uvijek krvni postupak koji uništava razlivenu ljubav u nama. Blud uništava u nama međusobnu ljubav. Izaziva ljubomoru i sebičnost. Umjesto milosti na milost rađa grijehom na grijeh. Sebičnost se uvijek suprotstavlja autentičnom zajedništvu Boga s čovjekom i zajedništvu u ljubavi između ljudi. Prema Pavlovim riječima, bludnost gazi dostojanstvo svakoga čovjeka. Ozbiljno narušava sliku Božjeg djeteta. Bludnost uništava duhovno i tjelesno biće. Zato čovjek ne može voljeti i ljubiti kao što Bog voli i ljubi. Njegova slobodna volja postaje rob zarobljenog tijela.
Naše je tijelo stožer spasenja. Isus Krist je po svome utjelovljenju uzdignuo dostojanstvo svakoga muškarca i svake žene i po tome dao posebno značenje tijelu. Otac laži ne može se utjeloviti. Stoga mrzi i prezire tijelo gurajući čovjeka u blud. Sjetimo se tko nas je pozvao i tko je za nas umro i tko je naš branitelj. Vratimo se Isusu Kristu. Prikažimo svaki ud tijela za službu Gospodinu. Molimo jedni za druge. U čistoći prema staležima skriva se nevidljiva snaga koja je kadra sve pretrpjeti, pa čak i najveće uvrede. To je istinita ljubav.
p. Arek Krasicki, CSSp