Kao ženu ostavljenu Gospodin te je pozvao (Iz 54, 1-10). Prvenstveno riječi proroka Izaije, tiču se Izabranog naroda. No one su upućene i nama. Možda se i mi osjećamo kao ostavljena žena ili ostavljen muškarac. Onaj drugi koji je otišao trebao je biti podrška. Međutim, nema ga više. Usamljenost je ponekad strahovita. To je stanje ljudske duše koje nastaje nakon svih razočaranja ovim svijetom. I dobro da se tako dogodilo! Tada se čovjek osjeća kao nerotkinja, ne rađa optimizmom. Crveni se od sramote jer je ostao sam. Boji se. Bog u Isusu Kristu silazi na zemlju i postaje Emanuel – Bog s nama. Došao je upravo ostavljenim i razočaranim vratiti radost i puninu sreće. On razotkriva zlo i liječi rane te vraća na lice osmijeh. Ime mu je Isus.
pater Arek Krasicki, CSSp