Zvuči pomalo apstraktno: gluhi će čuti, slijepi će vidjeti! Mi kažemo “Ne, to nije moguće. Znamo da ako netko ne čuje, onda ne čuje i kad netko ne vidi, onda ne vidi. To se jednostavno ne može ispraviti jer je tehnika ograničena. Instrumenti kojima upravlja čovjek jednostavno ne mogu učiniti nešto što nije dohvatljivo”. Koliko si puta tako pomislio? Jednostavno ne ide i gotovo. Odustajemo. Živciramo se. Tužni smo. Isus dolazi svaki dan i pita: “No, dobro, vjeruješ li u mene, ali vjeruješ li meni? Vjeruješ li da mogu to učiniti? Ti kažeš da slijepac ne može vidjeti, a ja ti kažem da može. Ti kažeš da gluhi ne može čuti, a ja ti kažem da može! Kažeš da se više ne možeš popraviti, a ja ti kažem možeš – naravno ne sam, nego sa mnom”.
Živimo među stvarima i okolnostima koje nas svakodnevno pritišću i na kraju krajeva umaraju. Kažemo: “To nije moguće”. Međutim Isus liječi sljepoću, vraća sluh gluhima. Ono što za nas nije moguće za njega je moguće. On traži da mu povjeruješ. (Iz 29,17-24; Mt 9,27-31)
pater Arek Krasicki, CSSp