Dvoje ljudi. On moćnik sudac. Ona siromašna udovica. On se ne boji Boga niti za ljude mari. Ona najvjerojatnije sama i napuštena od svih, bez sredstava za život. On je dostatan sam sebi i ne obazire se na tuđe mišljenje. Ona je stigla do trenutka desperacije. Dolazi mu i traži pomoć. Moguće da je pomislila: Bojim ga se, ali što će mi jer ću svejedno umrijeti. Iako osuđujemo suca i privijamo se na stranu udovice ipak se te dvije osobnosti moraju susresti u nama. Da, zvuči nevjerojatno, ali to je istina.
Kako spojiti sučevo stajalište s položajem siromašne udovice? Bezobzirno stajalište: Iako se Boga ne bojim niti za ljude marim možda bismo trebali shvatiti ovako: Neću se obazirati na ljudsko mišljenje. Radit ću po svome! Ta interpretacija upravo poprima sasvim novu dimenziju iako je apsolutno negativna. Pogledajmo svoje živote. Koliko tu ima započetih i nedovršenih poslova: škola, fakultet, posao, odnos prema drugima. Često si govorimo: Ni zašto sam, ja to ne mogu. Trebamo ipak učiniti ono što je rekao nemilosrdan sudac: Baš ću to uraditi, mogu to, bez obzira na sve! Kršćani nisu kukavice jer kukavice ne okreću drugi obraz. Kršćani su borci. Poduzetnost i uspjeh nije grijeh, nego snaga koja dolazi po vrlinama. Imaš li plan za ovu godinu? Što želiš pokrenuti?
Ako te determinira pomisao: Ja to ne mogu, ovo nije za mene budi poput mladog Jošue koji je krenuo u rat protiv neprijatelja s mačem u rukama (Izl 17,8-13). To je taj dobar stav. Mladost i hrabrost nije oholost. Svaka sveta misa osvježenje je za tebe. Ona je poziv na novi start. Imaš li veću čežnju za životom kada dolaziš na misu? Gledajući neka lica čovjek može osjetiti nešto zapravo suprotno.
Drugo stajalište koje bi također trebalo biti u nama je: Ne mogu to sam, odnosno ne mogu to bez Boga. To je, dakle, stav siromašne udovice. Ona obija vrata nemilosrdnog suca. Znala je i nije odustajala dok se on nije za nju zauzeo. Ona je svjesna svoje vrijednosti kao čovjek, ali desperacija u kojoj se nalazi tjera je do suca koji izgovara doslovce: Učinit ću to što ona želi jer će mi uskoro odmjeriti šamar (grč. hipopiaze).
Bog takav stav očekuje od tebe u svakoj molitvi. Možda će smiješno zvučati, ali jesi li ikad tako molio da je Bog morao staviti svoga anđela između sebe i tebe da ga ne udariš svojom molitvom poput udovice. Ah, mi najčešće zaspemo dok molimo ili nam se ne da. Trebamo biti kao udovica. Udarati u vrata bez prestanka.
Vratimo se pak na bitku koju su dobili Izraelci. Tu je Jošua koji udara mačem, ali s druge strane je Mojsije koji moli. On je star i ne može držati dugo ruke u zraku, moraju mu pomoći drugi. Ne bi mladi Jošua uspio pobjeđivati mačem da Mojsije nije molio. Ne bi ni Mojsije uspio sa svojom molitvom pobijediti neprijatelje da Jošua nije dolje mlatio mačem. Tu se dogodila sinergija onoga koji moli i onoga koji djeluje. To su zapravo stajališta nepravednog suca: Neću se obazirati na ljudsko mišljenje, uradit ću to, ali ne mogu sam bez Boga. Prema tome trebam isukati mač i moliti. To su načela koja bi trebala utjecati na život svakog kršćanina. Trsimo se za nebo. Mačem uništimo ono što nam smeta i zbog čega ništa ne poduzimamo. Pouzdajmo se u Boga.
Pater Arek Krasicki, CSSp