Trebalo bi nas zbuniti mjesto u kojem propovijeda Ivan Krstitelj. To je pustinja. Tu nema života. Čini se da tu ipak nitko ne dolazi. Međutim, Ivanu je nagrnuo cijeli Jeruzalem. Nisu se okupljali na glavnom trgu ili ispred ulaznih vrata na jeruzalemskim zidinama, nego u pustinji u koju su morali dosta pješačiti. Povrh toga Ivan poziva na obraćenje. On im ne laska, nego poziva na obraćenje: Mijenjajte se, mijenjate vaše glave. Osim toga farizeje naziva gujinim leglom i plaši ih sjekirom? Tko to voli čuti? Obraćenje nije lak proces. Unatoč tome mnogi su hrlili Ivanu. Zar nas to ne zbunjuje?
Kad bismo pogledali grčku riječ nagrnuti (ekseporeuo) onda shvatili bismo da je tu zapravo riječ izlaziti. To se može razumjeti tako da su žitelji Jeruzalema izlazili ne samo iz svoga grada, nego napuštali su svoju grješnu prošlost. To nas podsjeća na izlazak iz Egipta –kuće ropstva. Zar nam kroz došašće nije upućen Ivanov poziv: Mijenjajte se potpuno, mijenjajte način mišljenja? To nam jako teško pada jer je teško napustiti ono na što smo navikli. Ponekad je mnogima udobno ležati u grijehu. Mnogi ne žele promjenu jer će ih skupo koštati. Udobnije je biti u kući ropstva, ali nikada nećemo osjetiti slobodu.
Krstitelj se u pustinji hrani skakavcima i divljim medom. Na prvu to nam ništa ne govori. Prije svega povezuje se s isposničkim i asketskim načinom života. Brojni vjernici pokušavaju kroz askezu očistit svoju prošlost. Neki uspijevaju jer ih ona potiče na duboku ispovijed i ozbiljno proživljavanje susreta s Isusom. Drugi se samo zaustavljaju na sitnicama: A nešto ću odraditi tek tako pa ću zasigurno nešto dobiti od Boga. Međutim, zaustavimo se na Ivanovoj hrani, koja se može shvatiti i na simbolički način. Skakavci i med – tko bi mogao tako nešto danima jesti i živjeti od toga? Skakavci su gorki, med je sladak.
Skakavci su simbol gorkog života. To su životne nedaće, burne oluje. U Egiptu su bili znak i nedaća za žitelje Egipta kako bi omekšalo faraonovo srce (Izl 10,1-16). U Otkrivenju su skakavci nalik konjima spremni za borbu, a njihovi zubi kao kod lava (Otk 9,8-9). Med se međutim povezuje sa slatkoćom. On je lijek. Ublažuje rane i daje snagu. Samson daje med svojim roditeljima, krijepi ih (Suci 14,9).
Možda sjediš i slušaš ove riječi ili ih čitaš negdje na portalu. Imaš osjećaj da te iz svih strana obavija tama. Ništa ne vidiš i ništa ne čuješ. Osjećaš samo rane u svom srcu. Možda ti je netko najbliži učinio smrtonosnu ranu. Možda nakon neke svađi imaš dojam da u tom svijetu više ništa nema smisla. Kada pogledaš svoju obitelj zaključuješ: Trebalo bi ipak biti drugačije. Svi su me razočarali. Zapravo imaš taj dojam kao da si progutao cijeli kilogram skakavaca i sada ti je gorko. Možda dok ovo čitaš ispred tebe stoji čaj ili kava, ali to ne može pomoći boli koja je u tebi.
Svakodnevni Isusov dolazak donosi ti riječ! To je Radosna vijest koja kada je primiš postaje u tebi slatka kako med. Isusova je riječ melem za tvoje rane. Iz njih se izlijeva med koji je Samson našao u lavljem kosturu. To nije slučajno! I Isus je nazvan lav iz Judina plemena. Riječ može ozdraviti tvoje rane. Med može osladiti tvoju bol. Bog želi smanjiti tvoje trpljenje. On ti pruža riječ.
Ivan Krstitelj po svojem proročkim i navjestiteljskom dolasku sljubljuje u sebi i gorčinu i slatkoću. On je Mesijin preteča. Novi poredak započinje. Vrijedi danas izaći na pustinju. Napusti sve i svoju sobu i taj čaj ili kavu koju piješ u samoći sa svojim mislima. Napusti sva svoja grešna mjesta i kreni Ivanu. Tu ćeš čuti riječ.
pater Arek Krasicki, CSSp