Jaganjčeva nevinost (Iv 1,29-34)

To kakvi smo kršćani najbolje se vidi u našim razgovorima. Pogledajte samo o čemu najčešće razgovarate? Ima li tu mjesta za Isusa? Zvuči pomalo fanatično, ali teško je pronaći neko drugo mjerilo. Iz obilja srca usta govore (Lk6,45). Možeš li drugima ispričati koliko je dobar tvoj Bog? Kršćanstvo nije zbirka propisa koji kad se dobro ispune osiguravaju svetost. Kršćanstvo je življenje Isusa Krista. Ljubiti ga toliko da se bez prestanka govori o njemu. Crkva nam nudi u biblijskom odlomku promatranje Isusa kao Jaganjca. Želi da ga još više upoznamo.
Ivan Krstitelj naziva Isusa Jaganjcem Božjim koji odnosi grijehe svijeta. No, on to jest. Jeste li se ikada pitali zašto je Isus janje? Fascinira me apokaliptička slika Jaganjca. Dok je malen jaganjac izgleda tako nježno i nestašno. Možda još ne zna dobro hodati pa se prevrće i pada. Poskakuje i voli se igrati. Ali Janje iz Knjige otkrivenja ima veliku snagu. Iako je malo i skromno, u njemu se skriva toliko velika snaga koju ne može dohvatiti ljudsko oko. Prije svega Jaganjac je nevin.
Nama je pojam nevinosti postao smiješan i neprihvaćen u društvu. Dijete je uvijek nevino, ali nevinost se povezuje i s djevičanstvom. Djevojka ili dječak koji žive u čistoći su nevini. Ta činjenica mnoge danas nasmijava. Zar smo pokvareni?
U Isusu je skrivena djetetova i djevičanska nevinost. Ali, osim toga on je potpuno nevin jer nije učinio zlo. Isus – Jaganjac nikada nije sagriješio. Nikada nije učinio neku krivicu. On ne zna za zlo. Zlo je nedostatak dobra. Tu gdje je zlo nema Boga. Zato samo Jaganjac može pobijediti tamu zla. On pobjeđuje po svojoj nevinosti. Teško nam je shvatiti jer je u nama nevinost skrivena.
Jaganjac Božji odnosi grijehe svijeta. I samo on to može. Za svakoga Izraelca ta je slika vrlo jasna. To je pashalni Jaganjac bez ljage. Isključivo Jaganjac može pobijediti zlo u cijelom svemiru. On to čini po svome životu, daruje nevin život za nas. U povijesti su mnogi darovali živote za druge, ne samo Isus. Ali, oni nisu spasili svijet. Svijet je spasio Isus Krist svojom nevinošću. Svi drugi umirali su zbog reakcije na zlo. Oni su znali za zlo. Njihova smrt je bila posljedica reakcije na zlo. Ne želiš nikome učiniti zlo, ali ipak drugome učiniš katkad nažao makar i nehotice. To djeluje kao neki lanac. Taj lanac prekida nevini Jaganjac. On ne prenosi zlo, nego ga oduzima, prekida. Zlo više ne može naprijed. Isus koji je bez grijeha preuzima na sebe svaki naš grijeh.
Bilo bi dobro da se u nama probudi nevinost. To znači da na ljude oko sebe gledam kao na braću i sestre. To znači bez pohlepe i bez požude. Nevinost također pretpostavlja potpuno pouzdanje u drugog čovjeka. Gledaš drugoga i pouzdaješ se te on ne može raniti jer sve što čini dolazi iz njegova dobroga srca. Čini se da sve to više nije moguće. Zato svijet ne može smisliti Boga. Svi se stalno opravdavaju i malo tko želi prekinuti sa zlom. Rijetko tko želi nevinost.
Isus i dalje stoji kao Jaganjac koji odnosi grijehe svijeta i na kojeg se može natovariti svako zlo. On stoji i prima. Ljudi ga odguravaju od sebe, a on stoji i iznova dopušta da ga ubijemo. Čudno, on se ne bori da se spasi. Za Jaganjcem idu mnogi mučenici. Tu gdje se danas prolijeva nevina krv, nastat će mnoge i jake crkvene zajednice.
Pogledajmo danas Jaganjčevu nevinost. Poželimo biti nevini. To postajemo po njegovoj nevinosti.
pater Arek Krasicki, CSSp