Jedne večeri dosta kasno primijeti neki siromašni seljak, na putu kući sa tržnice, da nema kod sebe svog molitvenika. Tada, usred šume, raspukne mu se kotač kola na dva dijela.
I bio je vrlo žalostan da taj dan završava a da nije izrekao svoje omiljene molitve.
Molio je: “Gospodine, učinio sam nešto šašavo, jutros rano sam izašao iz kuće a da nisam uzeo svoj molitvenik, a pamćenje mi je tako loše, da ne znam ni jednu molitvu napamet. I zato ću ovo učiniti: Sasvim polagano ću izrecitirati cijelu abecedu pet puta, i ti, koji poznaš sve molitve, možeš slova tako složiti da možeš napraviti molitve kojih se ja ne mogu sjetiti.”
I Gospodin reče anđelu: “Od svih molitava koje sam danas čuo, ova je najljepša jer dolazi iz jednostavnog i iskrenog srca.”
Autor: Anthony de Mello
Pripremio: Ivan Remeta