Blaženstva stvaraju novu kvalitetu života. To je usavršeni zakon. Ponuđen svima. Kršćani ih žive kao putokaz. Je li uistinu tako?
Priznam da kao propovjednik često govorim suprotno. Uvijek nastojim podizati ljude koji plaču, koji se nalaze u stici i u nemogućnosti. Teško je u takvim trenucima govoriti o blaženstvu. Kako će to drugi shvatiti? Blažen si ako danas plačeš zbog nepravednosti. Blažen si ako ne posjeduješ. I da budem iskren, zapitam sam sebe vjerujem li ja Isusovim riječima o blaženstvima? Uglavnom ostanem uronjen u tajac.
Teško je vidjeti u suzama blaženstvo. Ali, zapitajmo se kakav je to plač. Mnogo je povrijeđenih ljudi, koji plaču zbog drugih. Postoji ipak plač koji je manipulacija. Malo dijete kada nešto hoće a ne može to dobiti počinje plakati. Želi postići suzama ono što ne može postići drugim putem. Moguće da i naš plač postane poput krokodilskih suza kako bi se postigao zacrtani cilj. Zar se na takve osobe odnosi Isusovo blaženstvo?
Nadalje, Isus govori o krotkima. I tu krotkost trebali bismo dobro shvatiti. Krotkost nikako ne može biti kukavičluk. Postoje ljudi koji žele da im bude dobro u životu pa zato šute jer ne žele nikoga izazivati. Zar se i njih tiče Isusovo blaženstvo?
Isus govori o siromasima koji su blaženi. A što s tim kada neki je siromah potpuno neodgovoran i na krivi način troši novac. Stanje u kojem se nalazi njegova je krivica. Zar se i na njega odnosi Isusov blagoslov?
Isus ne ograničava ni na koga svoj blagoslov. Niti na osobu koja lije krokodilske suze, niti na osobu koja jednostavno vara. Položaj i djelovanje svakoga proizlazi iz stanja koji im prethodi. Često samo smo krivi za stanje u kojem se nalazimo. Tuga nas uništava ne samo zato što nas je netko povrijedio, nego zato što smo mi učinili niz krivih stvari. Isus svoj blagoslov ne ograničava, nego ga izlijeva upravo na nas koji griješimo i stalno smo za nešto krivi. Najmanje je ljudi koji plaču jer su tužni zbog drugih. Najviše plačemo jer smo sami sagriješili.
Blaženstva ne mogu postati sladunjava verzija Isusova govora isključivo za one posebno oštećene kroz životne neprilike. Blaženstva su ponuđena svakome. Svako drukčije shvaćanje jednostavno udaljava od nas milost koja dolazi po blaženstvima.
U blaženstvima prosijava Božja ljubav koja ne poznaje granice. Čim vidi plač bez obzira na to jesu li to krokodilske suze ili je plač izazvan našim nažalost nerazboritim postupcima, Bog nas blagoslivlja. Ne postoji apstraktno siromaštvo ili apstraktna tuga koja bi se sama po sebi sviđala Bogu. On blagoslivlja svakoga koji je tužan zbog svoje krivice ili zbog drugih. Bog želi blagosloviti svakoga. On svakoga želi usrećiti.
Pogledajmo pored sebe. Najlakše je reći: Tužan je jer je sam kriv. Naučimo Božju logiku. Suosjećajmo s onima koji lijevaju krokodilske suze i koji sami ne žele izaći iz svojega siromaštva, nego varaju druge.
Blaženstva bi nam trebala postati bliža jer nas svakodnevica iznova zapljuskuje nevjerojatnim događajima. Naučimo blagoslivljati i tada kada znamo da nas drugi jednostavno varaju. Blaženstva imaju u sebi predivnu snagu. Moguće da i u tvojoj obitelji ima takvih ljudi. Možda zato ta osoba čini čudne stvari jer na takav pomalo čudan način traži blagoslov. Ne ograničavajmo blaženstva, nego ih nanovo čitajmo.
pater Arek Krasicki, CSSp