O lakim zapovijedima(Mt 5,17-37)

Pretpostavljam da se mnogi pitaju: Zašto ima baš deset zapovijedi, zašto nije manje? Možda imamo problem s nekom od zapovijedi. Pogledajte sami svoje živote, koja vam je zapovijed najteža? Slušajući Isusov govor iz današnjeg evanđeoskog odlomka uočava se određena poteškoća u ispunjavanju zapovijedi.
Uvijek je tako da se bojimo preuzeti na sebe odgovornost. Bojimo se donijeti ikakvu odluku. Ti strahovi traju jako dugo paralizirajući cijeli život. U Bibliji postoji jedan od likova koji će možda nama pomoći shvatiti poruku evanđelja. To je Jona. Stalno je izbjegavao Boga. Činio sve suprotno sve do trenutka kada su tijekom oluje mornari tražili krivca zbog nedaća. Jona nije trebao biti na tom brodu. Nije slušao glas Boga. Inatio se. Ali kad se razotkrila njegova krivica rekao je: Bacite me u more jer ja sam kriv. To nije samoubojstvo, nego simbolična spremnost preuzimanja na sebe odgovornosti. To je muška odluka. Potpuna svjesnost svojih postupaka. Problem nije u tome da Jona nije znao što mu Bog govori, nego u tome što Jona nije htio poslušati što mu Bog govori.
Mi se često opravdavamo. Pogledajmo samo naše grijehe. Kako se ispovijedamo? Često je tako da uz svako zlo imamo svoju istinu koja smanjuje odgovornost. I kad pogledam život vidimo da na kraju ispadne tako da nismo za ništa krivi. Kriv je onaj ili ona. Kako nam je teško uzeti odgovornost za osobni postupak.
Ako hoćeš, možeš držati zapovijed, u tvojoj je moći da budeš vjeran – kaže Sirah (Sir 15,15-20). To znači samo jedno: Ako hoćeš možeš, ako ne želiš pitat ćeš: kako ću? Zapovijedi su preteške, a osobito zapovijed… Po Sirahu Jahve progovara: Pred tebe stavljam život i smrt i ti sam čovječe izabireš život ili smrt. Nije tako da je život daleko od nas i ne možemo ga dohvatiti. Život je raj. Hoćeš li blagoslov uzmi blagoslov hoćeš li prokletstvo uzmi prokletstvo.
Uzimamo li ozbiljno odgovornost u naše ruke ili bez prestanka opravdavamo sebe? Što radi Isus? Isus podiže sve zapovijedi na najviši nivo. U Starom zavjetu dovoljno je bilo reći nikog nisam ubio, a sda Isus govori ako nekome kraj sebe kažeš glupane zaslužuješ pakao. Većina bi se ljudi željela vratiti na Stari zavjet. Dovoljno je bilo ne ubijati. Svi imamo s tim problema. Koliko puta u glavu nam dođe ružna riječ usmjerena prema našem govorniku. I onda si dajemo oduška, ali naravno uz to ne mislimo da loše činimo. Nadalje, u Starom zavjetu piše: Ne čini preljuba. U redu je to, tako treba! Ali Isus ide još dalje, ako s požudom gledaš ženu do tebe već si s njom sagriješio. Kako onda živjeti?
Radosna je vijest da Isus ne zahtjeva od nas nemoguće stvari. Ne, on nas vidi sretne. Njegov se govor odnosi na blaženstva. Vidio je ispred sebe tužne i siromašne ljude, ali ih je vidio kao sretne. Tako i sada. Vidi ispred sebe muškarce i žene koji imaju problema s ljubavlju svojih neprijatelja, imaju također problema s bludnim pogledom i što im Isus kaže? Ja tebe gledam drugačije, vidim u tebe dijete koji može ljubiti svoje neprijatelje i čisto gledati žene oko sebe. Imaš takvu sposobnost svetosti u sebi da možeš ljubiti i čisto gledati gdje god se nađeš. Svi bismo željeli da nam netko kaže: Kada tebe vidim, vidim pravog muškarca ili pravu ženu. Upravo to čini Isus. On ne podiže zapovijedi do nenormalnih visina koje nitko od nas ne može dohvatiti. On nas gleda drukčije i zna da ćemo zajedno s njim uspjeti.
Isus vidi u nama također sposobnost življenja potpune istine. Zato ne moramo prisezati, dovoljno je reći: Učinio sam to ili nisam to učinio. Isus nas gleda drugim očima. Gledajmo Boga tako kako on nas gleda. On nas je stvorio takvima da se ne gnjevimo, ne sudimo, ne gledamo s požudom. Jednostavno Bog nas gleda s uvjerenjem da smo sposobni ljubiti kao što on ljubi.
Ak/ASz