U evanđeljima je više puta spomenuto da se Gospodin Isus molio Bogu. U to doba su pismoznanci i farizeji rado prikazivali svoju pobožnost moleći duge molitve u javnosti. Takve molitve bile su „priredba“, jer im srca nisu bila okrenuta prema Bogu. No Gospodin Isus molio je u tajnosti. Prije nego li je izabrao dvanaestoricu apostola, popeo se sam na brdo i ondje proveo noć moleći se Bogu. U jednoj drugoj prigodi ustao je rano ujutro i otišao moliti na tamno i pusto mjesto.Nakon što je nahranio pet tisuća ljudi, otposlao je mnoštvo i otišao na goru da se neometano moli. Bio u dolini ili gori, Sin Božji uvijek je birao pusta mjesta povlačeći se na njih da bude nasamo s Bogom u molitvi da, kao pravi čovjek, od Njega primi vodstvo i snagu. Ondje je smireno govorio svome Ocu o koracima na svom životnom putu, kojim je hodio u potpunoj ovisnosti o Njemu. Sav Njegov život na zemlji bio je u skladu s voljom njegova Oca, u koga se u potpunosti uzdao. Stoga je znao da će Bog uvijek čuti njega i njegovu molitvu. Gospodinovo neprestano općenje s Bogom u molitvi poticaj nam je da slijedimo njegov primjer. Takvi trenuci zajedništva s Bogom u potpunoj smirenosti, kada Mu govorimo o onome što nas brine i slušamo „kao oni što su učeni“, nužni su za naš život vjere. Samo ćemo na taj način u životu Božji blagoslov, tako da donosimo plod za Njega.
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.