Priča o pravome bogatstvu

Kada je u starosti od šezdeset i devet godina umro u Parizu, grčki brodovlasnik Aristotel Onassis bio je jedan od najbogatijih ljudi na svijetu. Sahranjen je na grčkom otoku koji je bio njegovo vlasništvo. Mnogi su, nedvojbeno, zavidjeli Onassisu zbog njegova bogatstva i utjecaja. Njegov životopis je, barem s materijalnog gledišta, jedna od najzanimljivijih priča dvadesetog stoljeća o uspjehu. No kakve je on koristi imao od toga? Sam je bio primoran priznati da nikada nije pronašao sreću. Nedugo prije svoje smrti nekom prijatelju je rekao:“Ja sam,ustvari,stroj za izradu novca. Život sam proveo kao u nekom zlatnom tunelu tražeći izlaz koji vodi u sreću. No tunel se protezao sve dalje i dalje u nedogled.“ I mnogi drugi provode svoj život u nekoj vrsti tunela.No to ne treba biti stjecanje novaca. Težnja mnogim drugim ciljevima nalik je takvom tunelu. Život je usmjeren prema jednom cilju, gdje bi trebala početi sreća:“Ako konačno budem promaknut u svojoj tvrtci, moći ćemo živjeti u vlastitoj kući…“Ti tuneli, za koje se drži da vode do sreće, nikada ne završavaju! Istinsko zadovoljstvo i stvarnu radost imati ćemo jedino ako se obratimo Bogu. Tu radost nam ne može oduzeti nitko-čak ni siromaštvo, bolest ili smrt.