Predragi!
Možda ste imali trenutke u svome životu kada ste mislili da nešto ne možete učiniti jer vam se činilo da niste dorasli tome zadatku. Možda zbog toga što ste premladi, možda jer mislite da nemate dovoljno snage ili znanja, možda jer vas je strah da ne bi došlo do sukoba… Mogli bismo tako nabrajati mnoštvo razloga zbog kojih nešto nismo učinili.
S druge strane, bude i onih situacija kada jednako tako pomislimo da ne možemo, ali se ipak odvažimo misleći kako nemamo što izgubiti i na kraju se iznenadimo jer smo u tome uspjeli. Prva situacija nas neprestano uvlači u nezadovoljstvo, dok nas druga situacija dovodi do toga da Bogu možemo zahvaljivati te u nama raste sigurnost da s Bogom sve možemo.
Danas ćemo možda češće susresti ljude koji će odustati i prije nego nešto pokušaju. Često ćemo i kod sebe nailaziti na razna opravdanja i izlike. Na jednome je mjestu Benjamin Franklin rekao da „onaj koji je dobar u izgovorima rijetko je dobar za bilo što drugo“. Tvrde riječi, ali riječi koje nam toliko puta pokazuju istinitost našega života. Kada stalno pronalazimo izgovore za nešto tada najčešće ništa ne učinimo i ne budemo dio onih koji žele izgraditi bolji svijet.
Možda bismo mogli reći da je takvim putem zakoračio Jeremija o kojemu smo slušali u današnjem prvom čitanju. Jeremija je tražio izgovore (da je premlad, da ne zna govoriti) samo kako ne bi izvršio poziv na koji ga Bog poziva (pročitajmo danas Jr 1,1-19). Možda je Jeremija s razlogom tražio izgovore jer je znao da narod neće prihvatiti i slušati Riječ, da bi zbog toga mogao naići na otpor i biti pogubljen. No, Bog mu obećava da će ga zaštititi.
Ovo nas podsjeća na to da nema Božjeg poziva bez sukoba. I mi se opravdavamo kada se od nas traži da učinimo nešto za Gospodina, kao što je to činio Jeremija. Baš kao što je Jeremija primio Riječ od Gospodina i dobio ohrabrenje, i mi još više imamo tu milost ohrabrenja jer se ta Riječ koju primamo nastanila među nama. Stoga, nemamo opravdanje da odbijemo poziv. Izgovori nas sprječavaju u tome da postanemo oštro oružje u Božjim rukama.
Koje su to prepreke/izgovori u ispunjavanju našega poziva? Najčešće gledamo na vlastite nedostatke ili nesigurnosti svojih prošlih neuspjeha što nas onda obeshrabruje da djelujemo. No, Bog nas uvjerava da će nas pripremiti za poslanje. Nije li nam to i Isus rekao na jednome mjestu: ne budite zabrinuti što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. Bog ne traži onoga tko slatkorječivo govori, nego onoga čiji je jezik dodirnut ugljenom s oltara Božje riječi.
Drugi izgovor koji najčešće koristimo je taj da nismo spremni, da nije došlo naše vrijeme jer mislimo kako se trebamo više pripremati, više moliti, više učiti. Međutim, Bog kada pozove, što vidimo i kod Jeremije, tada ne vrijede izlike da nismo spremni jer nas on osposobljava i brine se za nas.
Treći izgovor koji koristimo je strah od toga da ćemo naići na protivljenje. Koliko puta možemo prepoznati taj strah onda kada bismo trebali reći nekome da živi u grijehu? Da to što čini nije ispravno? Bojimo se da nas drugi ne odbace i onda ćemo koristiti riječi koje ljudi žele čuti jer se bojimo napada. Ti su strahovi pratili i proroka Jeremiju, ali Bog njemu i nama obećava da će ići uz nas te da se nikoga ne bojimo. On je onaj koji će se brinuti za nas.
Kroz sve ove izgovore možemo vidjeti riječ Sotone jer njegova je riječ ona koja obeshrabruje. Kroz te riječi želi čovjeka udaljiti od Božjeg poslanja navodeći nas da mislimo kako je to zadatak za drugoga, a ne za mene. No, na svakome od nas leži odgovornost. Bog nas ne provodi kroz kušnje samo da bismo primili blagoslov, već da bi nas osposobio i učinio oruđem za širenje svoga kraljevstva. To je nalog koji smo dobili od Gospodina da učinimo sve narode njegovim učenicima. Možda je to poziv koji danas više nego ikad odjekuje u našoj nutrini. Hoćemo li tražiti samo izlike ili ćemo poput Jeremije hrabro prihvatiti poziv znajući da je Bog s nama? Na tebi i na meni stoji izbor, ali znajmo da nas je Bog pozvao za djelo spasenja prije nego što nas je oblikovao u majčinoj utrobi.
vlč. Mario Žigman