Predragi!
Na jednome mjestu naišao sam na jednu priču koja govori o tome kako Eskimi ubijaju vukove. Objašnjenje nam nudi izvrstan primjer kako napasti i grijeh razarajuće djeluju. O čemu je riječ? Eskimima su vukovi jedan od glavnih neprijatelja jer im oni pojedu ono što imaju ili ih napadaju i Eskimi ih se žele riješiti i onda čine slijedeću stvar. Prvo će dobro naoštriti nož, a onda ga premazati životinjskom krvlju i pustiti da se smrzne. Zatim dodaju još jedan sloj krvi, i onda ponove taj postupak još jednom, sve dok oštrica nije potpuno prikrivena smrznutom krvlju. Zatim, lovac zabije nož u zemlju s oštricom prema gore. Kad vukovi nanjuše krv i dođu do tog noža počnu lizati tu krv. Kako ližu tu krv koja je hrana, njihov jezik – znate što se događa kad ližete let – on otupi, a nož je izuzetno oštar. Kako to ližu rasijeku jezik. Nakon nekog vremena u svojoj požudi počinju sve više i snažnije lizati i više ne razlikuju svoju krv od krvi koju ližu i na kraju, ujutro ih nađu mrtve jer su iskrvavili.
Na sličan način Sotona pokušava ubiti čovjeka. Najprije će nas namamiti preko napasti, a onda i ubiti. Ne znam pojedinosti kako vas Sotona napastuje, ali svi se svakodnevno suočavamo s napastima. Pokušat ćemo danas vidjeti kako se Isus suočava i pobjeđuje napasti u nadi da ćemo naučiti kako izbjeći grijeh u životu. Vidjet ćemo svaku od napasti koje je Sotona upotrijebio na Isusa jer na taj način možemo puno naučiti o svom neprijatelju. Kad razumijemo taktiku neprijatelja, onda ga je puno lakše pobijediti. Jednako tako, kada razumijemo načine na koje se Isus obranio od neprijatelja, onda ćemo moći slijediti njegov primjer i živjeti po njegovoj volji.
Prva Sotonina napast bila je da Isus dovede u pitanje Božju providnost i brigu. Sotona je iskušavao Isusa da pokaže svoju moć i da zadovolji svoje potrebe. Treba razumjeti kako ovo iskušenje nije u smislu da Isus pokaže svoju jakost, već u tome da bude neovisan. Takva neovisnost od Boga bit je duhovnog bijega. Sotona je nevjerojatno pametan i njegovi načini su suptilni. On nije izazvao Isusa da kamen postane kruh, nego ga je kušao da učini stvari u svoje vrijeme, da ne čeka Boga, da sada reagira kako bi riješio problem koji je pred njim. Zvuči li vam ovo poznato? Jeste li ikada bili u iskušenju da uzmete stvari u svoje ruke? Koliko nam se puta možda zna dogoditi da smo nestrpljivi za Božji trenutak? Primijetite ovdje da je Sotona znao za Isusovu slabost – njegovu glad. To znači da Sotona uvijek pristupa osobno. On te jako dobro upozna kako bi te mogao napasti tamo gdje si najslabiji. Prema tome, da bismo se borili protiv Sotone moramo čekati Gospodina, trebamo biti svjesni svojih slabosti i očekivati da ćemo biti napadnuti, i na kraju biti svjesni da svoje slabosti ponekad pokušavamo popraviti svojim snagama, umjesto da budemo strpljivi i tražimo pomoć od Boga. Potrebno je da prepoznamo te trenutke kako bismo se mogli od njih udaljiti. To ne znači da nećemo ništa raditi, već da ćemo raditi s Bogom. Jednom kad imamo odnos s njime mi smo vezani uz njega kao što su muž i žena vezani u braku. Ne donosimo odluke mimo Boga, nismo neovisni, već ovisimo o njemu.
Druga Sotonina napast je da Bog bude u drugom planu, a po mogućnosti da ga se isključi iz života. Znate li koja je Sotonina najveća želja? Primiti štovanje koje samo Bog zaslužuje. Međutim, ako se i ne poklonimo Sotoni ono što će njega zadovoljiti je to da se čovjek pokloni bilo kome drugome samo ne Bogu. Vidite kako Sotona suptilno djeluje. On ne govori Isusu: Ne treba ti Bog, nemoj mu se klanjati. On zapravo želi Isusu i nama danas reći da možemo sami doći do svoga cilja. Isus će svakako biti kralj svega stvorenoga, ali Sotona želi reći Isusu i nama da sve dok je cilj isti, sredstva nisu bitna. Zašto bi išao težim putem, ako možeš lakšim. Sotona će ti govoriti možeš varati, možeš krasti, ići linijom manjeg otpora – to je lakše i brže, svejedno ćeš na kraju postići isti cilj. Sotona koristi sebičnu taktiku. On želi da žrtvujemo vječno za privremeno. On pokušava razoriti naš hod s Bogom nudeći prečace do duhovnosti. No, ponekad moramo ići kroz pustinju. Kada se nađemo u toj pustinji gdje nam se čini da nema napretka, tada svoj pogled upravimo prema Bogu znajući da nam te trenutke ponekad pripušta kako bi nas ojačao i doveo do duhovne zrelosti jer najveća Božja želja je preobrazba našega života.
I konačno, treća Sotonina kušnja je da se Isus baci s vrha hrama kako bi vidio hoće li Bog biti vjeran u svojoj riječi. Sotona ovdje pokušava najstariji trik. Sotona citira Boga, ali na način da izokrene Božje riječi. To zapamtite. Sotona će jako dobro oponašati Božji glas. On je varalica, otac laži. Zato je potrebno družiti se s Božjom riječi kako bismo naučili boju i visinu Božjega glasa kako bismo onda mogli prepoznati kada Sotona govori, a kada Bog govori. Sotona će nas pokušati zavarati citirajući Sveto pismo. Ako ne poznajemo Pismo, ne poznajemo Krista. Nemojmo izvlačiti iz konteksta jer tada Pismo možemo prilagođavati sebi, što nas može odvesti daleko od Boga.
Neka nam ova nedjelja pomogne kako bismo prepoznali da i danas imamo istu Sotoninu taktiku, ali i duhovne resurse koje nam je Isus otkrio u borbi protiv njega: molitva, post, Božja riječ, sakramenti. Iskoristimo to i neka nam ovaj korizmeni hod bude pun predanja Bogu.
vlč. Mario Žigman