I ovaj utorak mladi su se okupili u, već svima nam poznatoj, crkvi u Divaltovoj ulici. Vjeronauk je vodio pater Arek, a tema vjeronauka bila je sveta misa. Nakon predivne pjesme („Otvori oči mog srca“) te zaziva Duhu Svetomu, pater nam je svjedočio o euharistiji. Da nas bolje pouči o svetoj misi, poslužio se usporedbom: euharistiju je usporedio s dvojicom braće koja su išla tužna na putu prema Emausu. Braća su išla tužna kao što mi ponekad idemo tužni na svetu misu, često ne znajući da ćemo tamo sresti živog Isusa, baš kao što ni braća nisu znala da će se sresti s Njime na tom putu – sa živim Isusom koji je za njih nedavno umro.
Pater nas je poučavao o tome što se događa na svetoj misi. Kad bismo svi toga bili svjesni, plakali bismo od radosti – plakali bismo kao što su i braća zaplakala kad su prepoznala Isusa u lomljenju kruha. To je taj trenutak, trenutak živog Isusa u euharistiji! Pater nas je pozvao na zajedništvo: „Odrecimo se svoje sebičnosti! Isus čini čudesa u zajednici!“ Također, poučio nas je o značenju primanja svete pričesti: „Kad primamo Isusa, rastemo u Božjem djetinjstvu. Naše srce gori.“
Nakon patera, brat Robert posvjedočio je o tome kako ga je baš živi Isus, s kojim se susreo na svetoj misi, promijenio i uljepšao mu život. Sam Isus govori nam: „Ja sam kruh života. Tko dolazi meni, neće ogladnjeti, tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada!“
Nakon što su dvojica braće prepoznala Isusa u lomljenju kruha, pozvali su Isusa da ostane s njima jer je večer. Tako smo i mi sinoć, nakon izloženog Presvetog na oltar, zapjevali Isusu: „Ostani s nama jer večer je, ostani Gospode!“
Valentina Ćavar|duhos.com