Kako razumjeti Bibliju?

by Duhos

U sklopu ponude biblijskih večeri na Institutu za Novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.”, 12. siječnja 2017. g. dr. sc. Silvana Fužinato održala je predavanje pod nazivom „Kako razumjeti Bibliju“, s naglaskom na nastanak Starog zavjeta. Sveto Pismo nije nastalo odjednom, već kroz dugi niz stoljeća. U početku se prenosio usmenim putem, a tek kasnije zapisivao. Biblija drži Boga za autora, ali i čovjeka kojega On nadahnjuje i zbog toga tom velikom vremenskom razdoblju možemo vjerovati. Nastajanje Starog zavjeta bio je dugotrajan proces i nijednu knjigu nije napisao samo jedan autor. Neki su napisali nekoliko knjiga, dok su neki dodali možda samo riječ. Prvi zapisi bili su na papirusu, koji se teže čuvao zbog vlažnog područja i nije bio posvuda rasprostranjen. Na nekoliko videozapisa moglo se vidjeti sam princip nastanka tih materijala i postupak koji je, često, jako dugo trajao. Prelazak na pergamenu omogućio je obostrano pisanje i veću dostupnost, ali cijena je bila veća. Većina židovskih i starozavjetnih knjiga pisana je u obliku svitka, a novozavjetnih u obliku kodeksa, današnje knjige. Zanimljivo je da nijedan sačuvani kodeks biblijskih knjiga nije izvoran, već su svi prijepisi nekih prethodnih. Pri prepisivanju nije bilo dopušteno diranje u sveti tekst, već su prepisivači dodavali sa strane slova koja su označavala pojedine vokale i bolje čitanje i razumijevanje teksta. Prepisivači su najčešće bili svećenici, profesionalci koji su stotinama godinama prepisivali tekstove, ali koji su i voljeli Božju Riječ. Novi zavjet se kasnije, prije izuma tiskarskog stroja, umnažao samo za novac zbog velike potrebe. Prepisivali su ga i neučeni ljudi i tako je nastajalo puno grešaka. Židovski su prepisivači imali posebna pravila koja su prepisivači morali poštivati, primjerice: pergamene su morale biti samo od čistih životinja, pripravljali su tintu za pisanje po posebnom receptu, nijedno slovo nije smjelo biti napisano na pamet, nego gledanjem i prepisivanjem, kako bi se izbjegle bilo kakve pogreške. Razmak između slova bio je veličine jedne vlasi, a prije prepisivanja osoba se morala cijela oprat i obući židovsku odjeću. Prepisivač nije mogao napisati sveto ime JHWH s upotrebljenim perom, a dok ga je pisao nije smio obraćati pozornost ni na koga, pa čak ni na kralja. Krajem 5. st. masoreti su uveli posebno označavanje vokala pomoću točkica i to je današnji tekst koji imamo. Budući da nisu smjeli ispravljati tekst, u bilješkama sa strane označavali su uočene pogreške i pojedine informacije o tekstovima. Iduća tribina najavljena je za 3.2.2017. s nastavkom o nastanku Novog zavjeta.

Anamarija Buzgo|duhos.com

Preporučeno

Leave a Comment