Od petka, 17.12.2021. navečer do nedjelje, 19.12.2021. u organizaciji Ureda za pastoral mladih Đakovačko – osječke nadbiskupije i udruge Duhos te uz suradnju Povjerenstva za pastoral svećeničkih i redovničkih zvanja održana je adventska duhovna obnova za krizmanike Župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji. Tema susreta bile su riječi svete Faustine: Sva moja snaga u Tebi je! Na početku susreta vlč. Mario Žigman, nadbiskupijski povjerenik za mlade i studentski kapelan pozdravio je krizmanike koji su se okupili na ovaj susret te njihovog župnika vlč. Roberta Jugovića koji se odlučio za ovakvu pripravu i župnog vikara, vlč. Matiju Aušića koji su okupili mlade i bili na raspolaganju tijekom svih dana duhovne obnove. Vlč. Žigman kratko je pojasnio rad udruge Duhos i uveo mlade u temu večeri oslanjajući se na citat iz poznate knjige Mali Princ Sve su odrasle osobe prvo bile djeca. Međutim, malo njih se toga sjeća. U svom nagovoru istaknuo je kako biti dijete ne znači nostalgično žaliti za prošlošću ili djetinjstvom, već prihvaćati sve ono što nas izgrađuje. Prihvatiti sebe, svoju prošlost, sadašnjost i budućnost. Kao ljudska bića posebni smo po svojoj mašti, pamćenju. Mnogi odrasli razočaravaju se u svome životu ne zbog toga što su narasli, već zbog toga što vrijednosti više nisu proporcionalne s njezinom važnošću. Mnogi ćemo gledati na vanjštinu, a zapravo bogatstvo je ono koje je izvanjski nevidljivo i ono se vidi samo očima srca. To je ono što nam autor knjige Mali Princ želi osvijestiti govoreći kako je ono nevidljivo koje ima veliku vrijednost ljubav. Da bismo istinski ljubili moramo biti poput djeteta, jer samo tako možemo bezrezervno ljubiti darujući se potpuno u odnos s drugim. To je ono što od nas traži žrtvu i odgovornost. U konačnici – i Isus nas je pozvao da bismo ušli u kraljevstvo Božje trebamo biti poput djece. Stoga je vlč. Žigman podsjetio krizmanike da ne zaborave biti poput djece jer samo tako možemo vidjeti ono što je najvrjednije.
Potom je studentica Maja Vukić posvjedočila o tome kako se uključila i zašto djeluje u udruzi Duhos. Tijekom večeri program je nastavljen zabavnim dijelom u kojem je naglasak bio na boljem međusobnom upoznavanju mladih i opuštenijim uvodom u samu duhovnu obnovu. Na kraju večeri, svi su zajedno izmolili večernji čas molitve časoslova.
Subotnji dio programa započeo je podjelom u grupe kroz zabavna pitanja. Prije samog početka radionica u grupama, vlč. Žigman kratko je upoznao mlade sa životom i djelovanjem sv. Faustine. Podijeljeni u 6 grupa, zajedno s voditeljima radionica, raspravljali su i dijelili svoja iskustva na osnovu citata iz Dnevnika sv. Faustine povezanih uz zadanu temu. Teme radionica bile su Božje milosrđe, Sotona, ispovijed, Marija, trpljenje i Božja volja. Nakon razgovora krizmanici su imali zadatak dogovoriti i osmisliti na koji će način ilustracijom predstaviti ono o čemu su razgovarali. Uslijedilo je predstavljanje svake od grupa u kojima se mogla primijetiti velika kreativnost i domišljatost u ilustriranju njihovih tema.
Po završetku radionica, oko 15h svi su se okupili u crkvi na molitvi krunice Božjeg milosrđa, a nakon koje je uslijedilo promišljanje o prispodobi o izgubljenom sinu i mali ispit savjesti koje je kao pripremu za sakrament svete ispovijedi pripremio vlč. Ilija Dogan, nadbiskupijski povjerenik za pastoral svećeničkih i redovničkih zvanja. Krizmanici su potom pristupili sakramentu svete ispovijedi, dok su oni koji su već ranije bili na velikoj župnoj ispovijedi imali priliku za okrepu i zabavne igre u župnoj dvorani. Nakon ispovijedi uslijedila je sveta misa i euharistijsko klanjanje koje je predvodio vlč. Mario Žigman uz koncelebraciju župnika, vlč. Roberta Jugovića i vlč. Ilije Dogana. Misu i klanjanje animiralo je dvoje članova Duhos benda.
U svojoj je propovijedi vlč. Žigman istaknuo kako većina ljudi ima problem povjerovati u Marijino djevičanstvo jer kako je moguće da djevica ostane trudna i da rodi. To se ne uklapa u ono naše znanje o tome kako nastaje dijete. Sami smo skloni čuđenju kada se nađemo u onim situacijama koje ne razumijemo i lako odbacujemo ono što nema smisla i što se ne poklapa s našim idejama, uvjerenjima i iskustvima. Ponekad odbacimo ljude, odnose, ideje ili prilike jer si to ne možemo razumski pojasniti. Odbacujući ono što nema smisla odbijamo se otvoriti nečemu novom. Ponekad to znači da se odbijamo otvoriti Bogu.
Vlč. Žigman pojašnjava kako je i sv. Josip išao u tome smjeru. Razmišljao je o tome da odbaci i napusti Mariju, a zapravo da napusti otajstvo Boga. Bio je u iskušenju, kao što to i sami znamo biti, da odbacimo život i prilike koje Bog u nama i kroz nas želi stvoriti. Ipak, bio je otvoren Božjoj intervenciji, dopustio je Bogu da ga razuvjeri u tome da mora sve razumjeti.
Bog po Mariji uzima tijelo i dolazi u našu ljudskost, u naše odnose, ideje, prilike, snove. Jednostavno, Bog prožima sav naš život i s nama je i u žalosti i u radosti, u uspjehu i u neuspjehu. To nam je teško dokazati i objasniti, posebno nekome tko ne vjeruje, ali svojim životom možemo pokazati da je to istina. No, da bismo u svome životu to prepoznali trebali bismo se učiti od sv. Josipa i biti otvoreni za Božju intervenciju. Vlč. Žigman pozvao je stoga sve okupljene krizmanike da daju danas Bogu priliku, da mu dopuste da djeluje u njihovu životu kako bi se mogli vratiti u stvarnost svoga života potpuno izliječeni i nastavili živjeti s Bogom.
Nakon misnog slavlja, uslijedilo je euharistijsko klanjanje tijekom kojeg su svi okupljeni imali priliku na papiru u obliku ribice ispisati svoje molitvene nakane te doći pred Presveto koje je bilo položeno u drvenu barku te ribicu postaviti na mrežu koja se nalazila ispod barke. Iza klanjanja vlč. Ilija Dogan susreo se sa župskim članovima molitelja za duhovna zvanja, zahvalio im na njihovoj uključenosti te potaknuo na uključenost drugih molitelja. Pred sam kraj subotnjeg programa krizmanici su pisali svoje osvrte na cijeli susret nakon čega je uslijedio nagradni kviz znanja o svemu što se događalo i o čemu smo razgovarali protekla dva dana. Subotnji susret zaključen je u župnom dvorištu gdje su se krizmanici zajedno s ostalim župljanima pridružili paljenju 4. adventske svijeće i zajedničkoj molitvi koju je predvodio domaći župnik, vlč. Robert Jugović uz animiranje župnog dječjeg zbora.
Cijeli program zaključen je svečanom nedjeljnom misom skupa s vjernicima koju je predvodio vlč. Mario Žigman uz koncelebraciju domaćeg župnika, vlč. Roberta Jugovića.
U svojoj je propovijedi vlč. Žigman posvijestio kako svi imamo puno stvari koje nas zaokupljaju i na koje trošimo svoje vrijeme, posao, račune, razne druge obveze i da ponekad čekamo vikend samo da se odmorimo, a onda se i u tom vremenu preforsiramo s obavezama. Ipak, sami biramo sve te stvari i trebali bi više promišljati kako donosimo odluke o tome što ćemo raditi.
Marijin primjer izbora može nam biti putokaz. Ona kao mlada žena, neudana i trudna odlučuje zadržati svoje dijete, reći svojoj obitelji i na neki način bira teži put na kojem joj nije bilo lako. Možda je i strahovala od drugih mišljenja, npr. što će joj rođakinja Elizabeta reći, ali svojim je pristankom i vjerom donijela Spasitelja. Svjesni smo često da je ono što je teško ujedno i dragocjeno, ali i da ono što postignemo bez muke, najčešće ne nosi neku vrijednost. Vlč. Žigman ističe da i sami ponekad sa svojim strahovima i stavovima idemo k drugima, da se bojimo da ne budemo odbijeni jer će nas to još više potresti. Stoga u ovom došašću još uvijek možemo razmisliti o onim ljudima koje smo na neki način godinama odbijali i kojima možemo pružiti priliku jer vrijeme adventa je vrijeme koje želi povezati ljude i dovesti ih do susreta. Jednako kako su se Marija i Elizabeta susrele i jedna drugu podržale i ohrabrile, da tako i mi budemo poput njih, da prihvatimo druge, podržimo ih i ohrabrimo jer u tim ljudima biramo Krista.
Vlč. Žigman zaključio je s dvije glavne misli koje nas mogu nositi do Božića: prvo, da odluke koje budemo donosili budu dobre, čak i onda ako su one teške, znajući da ono što je teško daleko je vrijednije od onoga što se postigne bez muke. I drugo, da budemo poput Elizabete podrška onima kojima je potrebno podizanje i ohrabrenje kako bi nesmetano mogli ići kroz svoj život.
Nakon propovijedi uslijedilo je svjedočanstvo Matije Kopića, kako je i sam naglasio, muža i oca, a potom i IT poduzetnika i stručnjaka iz područja robotike i programiranja. Matija je svjedočio na koji je način dublje upoznao Gospodina, koliko je to promijenilo njegov pogled na sebe i na svoj život. Shvatio je kako je potrebno svakog dana iznova predavati svoj život Gospodinu u vodstvo i na raspolaganje. Istaknuo je kako je naučio s Gospodinom prihvaćati i teške dane da poslu, graditi ispravne otvorene odnose i na poslu i u obitelji te kako odgajajući svoju djecu i sam raste. Pozvao je okupljene da budu spremni na žrtvu i trud oko svoje vjere i života jer drugoga puta nema.
Pri završetku misnog slavlja župnik je zahvalio vlč. Žigmanu i mladima na vremenu i trudu koji su pokazali u radu s krizmanicima te vlč. Doganu koji se dan ranije susreo s moliteljima za duhovna zvanja te pozvao okupljene na još aktivniju uključenost u molitvu za nova duhovna zvanja. Uslijedila je molitva litanije sv. Josipu kojim župa nastavlja, svakog 19. u mjesecu moliti i zagovarati svetog Josipa za osobne potrebe i potrebe župe.
Anamarija Buzgo