Duhovna obnova za mlade na Ovčari

by abuzgo

Na Nedjelju Krista Kralja, 21. studenog 2021. slaveći ujedno Svjetski dan mladih, Ured za pastoral mladih Đakovačko – osječke nadbiskupije organizirao je u Duhovnom centru Božjeg milosrđa na Ovčari kod Đakova duhovnu obnovu za mlade. Okupili su se studenti i mladi iz Osijeka i Vinkovaca, članovi đakovačke Frame zajedno s nekoliko članova Povjerenstva za mlade.

Na početku samog susreta vlč. Mario Žigman, Nadbiskupijski povjerenik za pastoral mladih i studentski kapelan Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku pojasnio je kako je papa Franjo, budući ne mogu svi sudjelovati na velikoj proslavi Svjetskog dana mladih u nekom od velikih svjetskih gradova, pozvao na proslavu Svjetskog dana mladih u partikularnim crkvama kako bi se mladi ipak mogli okupiti u zajedništvu svojih biskupija i župa te tako osjetili da ih Crkva prati i da se zalaže oko njihovih tjeskoba i briga te pruža nadu u ovim neizvjesnim vremenima.

Susret je započeo zajedničkom molitvom krunice Božanskom milosrđu nakon koje je uslijedila prigodna kateheza vlč. Žigmana.
Svi smo se nekad susreli s uspješnim ljudima koji ne žive s Bogom i možemo se pitati treba li nam onda ipak Bog. Često susrećemo i ljude koji Sveto pismo promatraju kao skup bajki i lijepih priča, a zaboravljaju na njegovu povijesnu utemeljenost i općenitu važnost pa onda često ni sami ne znaju kako drugome pojasniti neke događaje u njemu. Stoga je vlč. Žigman predstavio 4 poruke koje možemo iščitati iz Svetog pisma, a koje su jako bitne za naš duhovni život.

Prva poruka Svetog pisma je da je Bog stvoritelj svega što postoji, a time i nas ljudi. Sve više susrećemo ljude koji ne mogu prihvatiti sebe. Jednako, i muškarci i žene jednostavno se ne vide kao slika Božja. Na temelju društva gradimo neku lažnu sliku o sebi. Teško nam je shvatiti da smo ljubljeni i stvoreni na sliku Božju jer smo racionalni, posebno u čitanju Svetog pisma.

Svaki čovjek ima čežnju za Bogom i nalazi se u traganju za njim. On prvenstveno traži ono što je iznad njega samoga i tome se uvijek divi. Vidimo to na primjeru zvijezda, neba, mora i planina i svih drugih ljepota kojima smo često zapanjeni. Čovjek se zapravo divi onome koji je to sve stvorio jer je u njemu utkana čežnja da se Bogu divi. Instinktivno nam sve govori da nema slučajnog nastanka istoga. Čak i radikalni ateisti koji su dosta proučavali svemir, shvatili su da u njemu nema slučajnosti. Sve to nam pomaže kako bi mogli obrazložiti čovjeka koji je misterij sam po sebi i sam sebi. Zato, Bog mora postojati da bi čovjek mogao razumjeti sam sebe. Također, čovjek je onaj kojemu su važni ljubav i odnosi zato što je Bog čovjeka stvorio iz ljubavi, za ljubav i za ostvarivanje odnosa, ponajprije s njim, a onda jedni s drugima. Uz to, čovjek je osjetljiv na pravednost, odnosno nepravdu i zna da treba činiti dobro, a zlo izbjegavati upravo jer ga je Bog stvorio dobrim. Gledajući na sve ovo, ne možemo zaključiti drugačije nego da je Bog stvorio čovjeka. To je prva poruka svetog pisma. Sve što nas okružuje Božje je djelo i pozvani smo da se Bogu divimo.

Druga poruka Svetog pisma je ta da je čovjek učinio i čini grijeh, usprotivio se Bogu i okrenuo mu leđa. Mi se često znamo uspoređivati s drugima i tješiti se time kako oni čini puno gore stvari od nas. No, svako činjenje grijeha okreće leđa Bogu. Sotona nam uvijek grijeh predstavi kao sladak i dobar, a tek kasnije vidimo posljedice onoga što smo učinili. Kada shvatimo što smo učinili ili kad nam netko ukaže da griješimo, često nemamo snage i hrabrosti to priznati, već pokušavamo ignorirati taj grijeh ili ga opravdavati. Kada dođemo do svijesti da smo Bogu svojim grijehom okrenuli leđa i da smo ga povrijedili, ostaje nam pasti pred njega i tražiti oprost. I Bog nas podiže, bez obzira kakav i koliki bio naš grijeh. On uvijek traži načine kako nas podići, kako doprijeti do nas i nikad se u tome ne umara.

Time dolazimo do treće poruke, a to je da nas je Bog podigao u Isusu Kristu. Vlč. Žigman pojašnjava kako je razlog proglašenja ovog dana mladih upravo taj kako bi mlade upoznali s istinom da je Isus Spasitelj i kralj, onaj koji nas podiže iz grijeha. On šalje svoga Sina kako bi nam pokazao svoju ljubav i koliko je velik. U tom se činu očituje i tajna Božjeg milosrđa kojeg mi u potpunosti ne shvaćamo, ali možemo nazirati. Kada govorimo o milosrđu, ono je latinskog podrijetla riječi gratia, što bi značilo gratis, besplatno i cordis što znači srce. Kada spojimo te riječi dobijemo besplatno srce. Bog nam je besplatno dao svoje srce što se očituje u žrtvi na križu gdje je prolio svoju krv, probo svoje srce da bi naše srce moglo kucati.

Četvrta poruka svetog pisma je napraviti izbor. Često možemo čuti kako Crkva mnogo toga brani, svećenici se u sve miješaju i sve znaju, ali Crkva nikome ne brani. Crkva daje izbor. Ako smo spremni prihvatiti da je Bog onaj koji nas je stvorio, da smo se ogriješili o Boga i da mu okrećemo leđa, ali da nam on nudi svoje milosrđe, sada trebamo napraviti taj izbor, želimo li prihvatiti tu stvarnost ili želimo nastaviti živjeti po starom. Kako bi mogli napraviti taj pravi izbor trebamo dopustiti Bogu da nas pročisti, da ukloni naše navezanosti i krive stavove i prihvatiti da to čini na razne načine. Kad odaberemo Boga, od nas slijede radikalne promjene jer Božje milosrđe koje nas zahvaća od nas traži sve i u tome će nam biti teško, kao što je bilo i Isusu, ali Bog nas ne ostavlja same.

Vraćajući se na početno pitanje, zašto nam je Bog bitan kad možemo biti radosni i bez njega, vlč. Žigman sažima sve u tome da bez Boga ne možemo živjeti te radikalne promjene koje su potrebne da bi istinski živjeli za Boga. On je sišao s neba kako bi nam pokazao koliko vrijedimo i koliko smo dragocjeni, koliko nas on treba i da bi mu mogli svojim životom uzvratiti na tu ljubav.

Nakon kateheze uslijedilo je svjedočanstvo Davida Katića, člana Povjerenstva za mlade koji je pojasnio kako je došao do prave istine o sebi i potpunije upoznao Boga. Sam svjedoči kako je isto imao sve što je potrebno, prijatelje, društvo, novac, djevojku, ali da u sebi nije bio sretan i zadovoljan. Istaknuo je kako je potaknut jednom ispovijedi tijekom križnog puta mladih počeo ozbiljnije razmišljati kako treba mijenjati neke stvari i navike u životu te se udaljiti od trenutnog društva. Poželio je također osjećati istinsku radost koju je viđao kod drugih mladih vjernika. Počeo se redovitije ispovijedati, na ispovijed gledati kao susret s Bogom koji prašta, obavio je i duhovne vježbe u šutnji te polako spoznao i prihvatio istinu o sebi. Potaknuo je mlade da mole i da u svemu traže Božju pomoć koju će zaista i iskusiti.
Po završetku svjedočanstva mladi su imali priliku u tišini prošetati duhovnim centrom, pripraviti se i pristupiti sakramentu svete ispovijedi, razgovarati i moliti slavna otajstva Gospine krunice.

Uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio vlč. Krešimir Iljazović, župni vikar Župe Uzvišenja sv. Križa u osječkoj Retfali skupa s vlč. Mariom Žigmanom, povjerenikom za mlade i studentskim kapelanom. Misno slavlje i klanjanje animirao je Duhos bend, a medijski dodatno popratili članovi medijskog tima te Marko Grgić, stručni voditelj Elektroničkog medijskog centra pri Tiskovnom uredu Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Na početku propovijedi vlč. Iljazović pozvao je okupljene na preispitivanje o tome jesmo li ikada bili uključeni u razgovor s osobom za koju već imamo određenu predodžbu jer nam je netko već pričao o toj osobi, a osobno ju dovoljno ne poznajemo. U takvim situacijama najčešće potpuno ne slušamo tu osobu jer se držimo prethodnog stava koji smo zauzeli o toj osobi. Također, ako nam dođe neka osoba na razgovor, možda s potrebom samo da ju saslušamo, često se znamo opet zagledati u sebe i svoje poteškoće, svoje dobrobiti i gubitke ne želeći se zamarati sad drugima i njihovim problemima.

Slično se dogodilo u današnjem evanđelju (Iv 18, 33b-37). Pilatu dovode zarobljenika, Židova, čovjeka kojega on nije poznavao. Možda mu se činio kao još jedan zarobljenik kojega mu dovode, ali kod Isusa ga je uplašilo to što je čuo kako ga zovu Kraljem Židova, a to je možda ugrožavalo sigurnost njegove vlasti. Zato ga i pita je li on Kralj? No, Isus ne odgovara nego traži osobni odgovor pojedinca, traži osobnu vjeru svakoga od nas kojega pita tko je on za mene osobno.

Budući sam Isus naglašava kako njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, vlč. Iljazović naglašava da smo kao kršćani pozvani živjeti za dobra onoga svijeta, ali također, odnoseći se najkvalitetnije moguće prema dobrima ovoga svijeta. Onaj tko bi živio samo za dobra ovoga svijeta ne mareći za ona vječna i neprolazna, bio bi poput Pilata, tek samo nepošteni koristoljubiv upravitelj kojemu ništa nije sveto i koji pod svaku cijenu želi očuvati vlastitu sigurnost, moć i utjecaj.

Iako je društvo možda naizgled prepuno takvih ljudi, kao kršćani se ne smijemo s njima poistovjetiti, nego slušati Kristov glas i biti od njegove istine, živjeti za evanđeoske vrijednosti i od evanđeoskih vrijednosti, stvarajući od našeg malog komadića zemlje Božje kraljevstvo, to jest kraljevstvo u kojemu se uspostavljaju božanski odnosi istine i pravde, dobrote i ljubavi, zajedništva i mira. Što se više budemo trudili oko toga kraljevstva, to će nebesko kraljevstvo biti više među nama i u većoj ćemo mjeri iskusiti predokus konačnog i vječnog kraljevstva, zaključio je vlč. Iljazović.

Po završetku misnog slavlja uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje je predvodio vlč. Žigman. Bila je to prilika sabrati misli cijelog dana pred Gospodinom, diviti se njegovoj blizini, predati mu sve ono potrebne promjene i sve one koji su nam pri srcu, napose mlade naše nadbiskupije i naše domovine.

Na kraju susreta svi okupljeni zadržali su se kratko u prostoru duhovnog centra na zajedničkoj večeri i druženju.

FOTOGRAFIJE

A. Buzgo

Preporučeno