U petak, 27. svibnja grupa osječkih studenata i mladih započela je duhovnu obnovu u Jablancu pod nazivom „Radosni jer Bog suosjeća“ koju je predvodio vlč. dr. Josip Bošnjaković voditelj Bračnih i obiteljskih savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije te profesor KBF-a u Đakovu i na HKS-u u Zagrebu. Po dolasku svih sudionika u večernjim satima uslijedila je sveta misa koju je predvodio studentski kapelan vlč. Mario Žigman, a koncelebrirao je vlč. Josip Bošnjaković. U propovijedi je studentski kapelan najavio temu duhovne obnove te istaknuo razliku sreće i radosti. Sreća je uvjetovana događajima oko nas, a radost je dublja, nadilazi trenutke prepreka i dolazi od Boga. Razbojnici koji žele ukrasti radost su naša neispunjena očekivanja, nesređeni ljudski odnosi i neispovjeđeni grijesi. Kao kršćani ne trebamo biti zabrinuti jer dolazimo na svoj izvor, u Bogu u euharistiji.
Nakon mise i večere uslijedio je molitveni uvod u temu, upoznavanje s duhovnikom i slavljenje uz pjesmu. Svatko je imao priliku iznijeti svoja očekivanja, traženja, pitanja s kojima je došao i o kojima bi želio promišljati iduće dane.
Subota:
Subotnji program duhovne obnove započet je zajedničkom jutarnjom molitvom nakon koje je uslijedio prvi nagovor na temu suosjećanja kroz pet točaka. Prva od njih je vidjeti osobu koja pati, zatim prihvatiti da svi imaju radosti i poteškoće, treća truditi se razumjeti drugoga, staviti se na neki način u njegove cipele, četvrta točka pak je tolerirati nelagodu koja nastaje kada želimo nekome pomoći te posljednje, doprinijeti da se osoba manje pati i da bude radosna. Prva točka, vidjeti osobu koja pati, predstavljena je kroz ulomak iz Knjige postanka o Abrahamu, Sari i Hagari. Sara nije poštovala Hagaru, nije ju zvala imenom, već „sluškinjom“. Nakon Hagarina bijega u pustinju, anđeo ju Božji podiže. Slika je to Boga koji ide za nama i traži nas. Bog ju po anđelu hrabri, zove ju imenom i udjeljuje joj novo dostojanstvo. On ju vidi, podiže na noge i osposobljava da se sada, s novom perspektivom, može vratiti na staro mjesto, ali sa sviješću da je Bog s njom.
Nakon nagovora bila je prilika za osobno razmatranje, meditaciju, razgovor ili vrijeme u tišini. U poslijepodnevnim satima duhovna obnova nastavljena je drugim nagovorom na temu evanđelja o jednom Samaritancu u kojem smo kroz 10 glagola promišljali kako biti čovjek jedan prema drugome. Samaritanac uočava čovjeka u potrebi, prilazi mu, pomaže i brine o njemu, i što je vlč. Bošnjaković još istaknuo, na svome odlasku, Samaritanac i dalje brine o unesrećenom, smješta ga u gostinjac i plaća da se drugi pobrinu dok ga nema. Usporedio je Samaritanca s Gospodinom koji nas nikada ne ostavlja, koji uvijek suosjeća i brine.
Navečer, prije svete mise, mladi su imali priliku za ispovijed i razgovor. Svetu misu predslavio je vlč. Josip Bošnjaković, a koncelebrirao je vlč. Mario Žigman. U propovijedi, promišljajući na temelju lv 16, 23b-28 vlč. Bošnjaković govorio je prvo o važnosti susretanja Gospodina u molitvi. Molitva je važna kako bi naša radost bila potpuna. Često molimo, ali možda ne dobijemo što smo htjeli, no mnogo je važnije da upoznamo Darivatelja kroz tu molitvu, ne toliko da dobijemo što želimo. Potom, iz knjige 4 ljubavi izdvojio je nekoliko misli o prijateljskoj ljubavi. Kada dvoje prijatelja razgovaraju i među njih dolazi treći, ako je pravi prijatelj, oni će reći, eno onoga koji može povećati našu ljubav. Također, za prijateljstvo je potrebno da nas nešto povezuje, neki interesi, želje, poput upoznati Krista, bicikliranje, izleti u prirodu i sl. a onda dolazeći na takva okupljanja možemo graditi s nekim nešto dublje, upoznavati ljepote jedni drugih. Drugi dan završen je euharistijskim klanjanjem pred Presvetim.
Nedjelja:
Treći dan duhovne obnove započeo je nagovorom vlč. Bošnjakovića na temu evanđeoskog teksta prispodobe o milosrdnom Ocu u kojem smo prolazili postupke mlađeg sina, oca i starijeg sina. Mlađi sin nema ispravnu sliku oca, već ga gleda kao gospodara. Nakon učinjenog grijeha i nakon odluke vraća se ocu, ali i dalje gleda oca kao najamnika. Mi ne znamo je li mu žao zbog njegovih postupaka. Sliku oca vlč. Bošnjaković pojasnio je kroz 5 glagola koji se spominju, otac ga ugleda, ganu se, otrči, pade mu oko vrata i izljubi ga. Istaknuo je kako je tu mnogo stvari bilo nevjerojatno za to doba, npr. da otac kao gospodar trči, da dopušta sinu rasproda sve i što kasnije trpi sramotu jer napušta slavlje kako bi i starijeg sina oraspoložio da uđe k njima. Stariji sin pak smatra da sve može zaslužiti svojim postupcima i ne gleda na život i sve oko njega kao na dar. Naš život treba biti odgovor iz ljubavi prema Bogu koji nam je sve darovao, ništa ne možemo svojim zaslugama.
Nakon vremena za razmatranje ili razgovor, uslijedila je sveta misa koju je predvodio vlč. Josip Bošnjaković, a koncelebrirao je vlč. Mario Žigman.
Promišljajući o Isusovoj oporuci iz Iv 17, 20-26, vlč. Bošnjaković istaknuo je nekoliko detalja koje nam je Isus ostavio ovim tekstom. Isus je molio i za svakog od nas, često zaboravimo na to jer razmišljamo kako se mi molimo Bogu, ali Bog se zauzima za nas. Kada pričamo drugima o Bogu i našim doživljajima Boga, svjedočimo što nam je on činio ili zašto idemo u crkvu, Isus je već molio i za sve te ljude. Božja riječ time raste sa svima nama, u našim domovima i obiteljima.
Također, Isus ne moli da svi budu isti jer smo svi neponovljivi, ali moli da budemo jedno. Sreća je npr. vidjeti djecu ujedinjenu, poštovanje između supružnika, dok s druge strane možemo biti i razjedinjeni, jedni između drugih, ali i u sebi, raspršenih misli, rastreseni, na 100 mjesta u vlastitoj glavi. U tim situacijama ljubav Božja pomaže nam vratiti se sebi, ona je stalno u nama i to si trebamo osvješćivati. Prije ovih riječi Isus je oprao noge učenicima, pokazao je da je njegova slava služenje i pozvao učenike, a time i nas, da i mi tako činimo. Poslužiti ručak, posjetiti bolesnika, pomoći drugome najviše što možemo jedni drugima dati. Služenje je tako jednostavno, a često tako teško. Naš život vrti se oko ljubavi, ona nam daje snagu da možemo jedni druge služiti i da nosimo težinu života.
Po završetku mise vlč. Bošnjaković se u ime svih zahvalio preč. Silviju Milin, dekanu Senjskog dekanata i župnika u Svetom Jurju i Jablancu te svim župljanima za gostoprimstvo i priliku boraviti u njihovoj župi te dane s mladima.
U poslijepodnevnim satima mladi su zajedno obišli uvalu Zavratnicu, iskoristili vrijeme za pjesmu, molitvu, kupanje i planinarenje.
Ponedjeljak:
U ponedjeljak, 30.5.2022. u jutarnjim satima slavljena je sveta misa koju je predslavio vlč. Bošnjaković, a koncelebrirao vlč. Žigman. Vlč. Bošnjaković je u propovijedi govorio o služenju. Evanđelje toga dana Iv 16, 29-33, oporuka je koju nam Gospodin ostavlja i kojom nas poziva na služenje. Kada drugima služimo na taj ih način ljubimo, a u nama taj čin budi radost. Iako je često potrebna žrtva, Gospodin nas poziva na služenje i sebe nam daje kao primjer. Kako bi i sami iskusili tu radost, nakon propovijedi okupljeni su imali priliku ponoviti gestu koju je Gospodin učinio na posljednjoj večeri i oprati noge jedni drugima. Nakon misnog slavlja uslijedio je posljednji nagovor u kojem je vlč. Bošnjaković pojasnio kako u Bibliji na 2 mjesta postoji riječ litostrotos, u Pjesmi nad pjesmama (Pj 3,10) kada majka ovjenčava Salomona, a on sjedi na sjedištu od grimiza te u Iv 19, 13 kao mjesto, sudačku stolicu na koju je Pilat izveo i postavio Isusa. Slika je to Isusa, zaručnika, i zaručnice, Crkve, koji na dan njegove svadbe pokazuje koliko ljubi. Narod u tim trenucima viče raspni ga, ukloni ga, a Isus pokazuje vrhunac suosjećanja. On tolerira tu nelagodu, ne odustaje jer želi ublažiti patnju ljudi, njihovu sliku Boga koji sudi čovjeka, unatoč svemu tome on ustraje u ljubavi. Poruka je to i nama da što god napravili, kakav god grijeh učinili, Božja ljubav i dalje ostaje aktivna na nama i u nama.
U poslijepodnevnim satima uslijedio je polazak za Osijek.
A. Buzgo, V. Lončar