U utorak, 14. lipnja 2022. godine u osječkoj Župi sv. Ćirila i Metoda održano je predavanje na temu “Prisilne misli” koje je predvodio vlč. Matej Perić, župni vikar Župe sv. Ćirila i Metoda. Nakon uvodne molitve i riječi dobrodošlice studentskog kapelana vlč. Marija Žigmana, vlč. Perić je okupljene uveo u temu. Temu je započeo riječima kako je svatko od nas svjestan svojih grešaka te da ne možemo biti bezgrešni. U našoj je ljudskoj prirodi da radimo greške, da padnemo i pokleknemo pred kušnjama. No, isto tako je bitno znati da ako učinimo neki grijeh, da nije kraj svijeta. Bog nam oprašta svaku grešku i On nas razumije. Njegova ljubav i milosrđe su puno veći nego naši grijesi.
Znamo kako možemo sagriješiti na četiri načina: mišlju, riječju, djelom i propustom, a na ovom je susretu vlč. Perić promišljao kako se zapravo može sagriješiti mišlju. Na našu psihu utječu mnogi faktori, kao što su stres, umor, strah… I jedan od tih faktora su i prisilne misli. Svi imaju problem s prisilnim mislima jer nam zagorčavaju život, ali mnogi od nas te misli ispovijedaju, što ne bi trebali.
Prije svega, bitno je naglasiti da su prisilne misli psihološki termin koji je vezan uz opsesivno kompulzivni poremećaj, a definiraju se kao iznenadne i neželjene misli koje mogu biti uznemirujuće. To su misli koje su najčešće u potpunoj suprotnosti s prirodom osobe, njezinim načinom razmišljanja, njezine duhovnosti… Najčešće takve misli koje su povezane s vjerom uključuju: bogohuljenje, poricanje Isusa Krista i njegove svetosti, mnoge psovke koje vrijeđaju Boga, zatim seksualne i eksplicitne vizualizacije vezane uz Isusa, neke mentalne slike izvođenja raznih nemoralnih i groznih radnji i slično. Isto tako, prisilne misli nam govore kako naš život i duhovni život nisu dovoljno dobri, kako sve što činimo da činimo krivo, da nismo dovoljno dobri kršćani i da nikad nećemo dospjeti u Raj. Naravno, prisilne misli individualne su za svaku osobu, ali najčešći oblik prisilnih misli koji ljudi imaju, uglavnom je vezan uz duhovnost i on nas sprječava da živimo sretnim i ispunjenim životom. Za ovu vrstu poremećaja trebamo tražiti ne samo duhovnu pomoć, već i stručnu, psihološku pomoć.
Vlč. Perić ističe da kako bismo se riješili ovoga poremećaja, moramo odvojiti strah od samoga grijeha. Dakle, nećemo rješavati grijeh po grijeh, već ćemo prvo riješiti taj patološki strah. To možemo tako što ćemo produbljivanja i ojačavati našu vjeru. Ne možemo kontrolirati koji će se misli pojaviti u našim glavama, ali možemo kontrolirati kako ćemo na te misli reagirati. Nakon ovakvih misli i poremećaja, bitno je ojačati našu vjeru te se vratiti na pravi put, ka Bogu.
Vlč. Perić potom je pojasnio kako se riješiti prisilnih misli. Budući su te misli neželjene i zle te nisu u našoj kontroli, ne možemo biti krivi i odgovorni za njihovo pojavljivanje. Isto tako, bitno je kako ćemo postaviti naše misli pod kontrolu i na koji ćemo ih način spriječiti i na njih reagirati. Jedan od razloga zašto se pojavljuju te misli je da su one manifestacija nekih skrivenih strahova koji su u nama. Na primjer, ako se bojimo smrti često ćemo imati strahove i takve misli koje će se odnositi na to. Isto tako, jedan od načina kako da riješimo te prisilne misli je zapitati se kakav se strah krije iza tih misli, odnosno, da se suočimo sa strahom koji se krije iza tih misli. I još jedan od načina kako riješiti te prisilne misli je da se naučimo nositi s kušnjama i fokusirati se na Boga i njegovu ljubav za nas. Stoga borba s kušnjama i s prisilnim mislima može nam biti i od koristi kako bi bili bolji i jači vjernici. I zadnji način kako riješiti prisilne misli je da ih ignoriramo. Dakle, kada nam dođu takve misli u glavu, mi možemo razmišljati o onome dobrom koje je Bog učinio za nas.
Vlč. Perić zaključio je da ništa ne može biti savršeno (osim Boga) te da one stvari koje nisu pod našom kontrolom pustimo da se dogode te da se fokusiramo i posvećujemo više vremena na one stvari koje jesu pod našom kontrolom.
Nakon kateheze uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje je predvodio vlč. Perić, a susret je animirao Duhos band.
Antea Djaković