Na kraju dana, sve se, dragi moji prijatelji, braćo i sestre, svodi na trud. Kada se osvrnem na svoj život, jedini trenutci kad sam uistinu bila sretna, su oni u kojima sam se, vjerovali ili ne, trudila.
Kao i u svim životnim situacijama, tako je bilo i s mojom vjerom. Molila sam se, kad sam se trudila pomoliti. Išla sam na Misu, kad sam, vjerovali ili ne, to željela i potrudila se otići. Pristupala sam svetoj ispovijedi, onda, kada je moju potrebu za njom u stopu slijedio trud da to i učinim. U svim svojim životnim međuljudskim odnosima, uspijevala sam samo onda, kada bi pregrizla jezik i ponos te ulagala u neki odnos, bez obzira što će taj odnos možda završiti kobno po mene. A dobra djela? Tek su ona ta koja zahtijevaju najveći trud. Koliko sam samo puta pomislila kako bi bilo puno jednostavnije proći pored čovjeka kojem je pomoć uistinu potrebna. Ali, tu se opet pojavi ta jednostavna riječ od četiri slova, kao neki ludi glasić u glavi, i ne da mi mira dok ju uistinu ne upotrijebim. Dakle, trud, trud i samo trud. Onda se, eto, uvijek pojavi onaj pametnjaković koji će me pitati kakvog to smisla uopće ima? E pa, draga moja braćo i sestre, tek je smisao i najjači u cijeloj ovoj priči.
Dakle, Bog ti je nesebično dao život i tu nije stao. Jutros si se probudio, dobio si priliku sjesti u kutak svog balkona, popiti finu toplu kavicu i ostati nasamo sa svojim mislima, barem na trenutak. Onda si, kako to biva, započeo svoj dan, izašao van sa hrpom misli što bi danas trebao učiniti. I što se prvo dogodilo? Osjetio si kako ti lagani povjetarac miluje lice. Istog trenutka si se sam sa sobom složio da je stvarno hladno, ali to te nije spriječilo da koračaš dalje. Dakle, potrudio si se. Onda si putem, nogom razbacivao ostatke jesenskog lišća koji su si onako nonšalantno uzeli za pravo da se poigravaju s drvećem i opadaju u nevjerojatnim količinama. Zatim si, prije nego što si stigao na odredište, zamijetio malog klinca kako bježi od svoje majke, imajući onaj ponosan osmijeh, kao „nikad me neće uloviti“. Namijao si se toj majci te joj dao do znanja da to nije ništa loše, već ti je nevjerojatno simpatična ta cijela situacija. Toj si majci, dragi moj prijatelju, uljepšao dan. Hodajući tako, stigao si na odredište. Čim si ušao, oko tebe se stvorila masa ljudi. To ti možda nije odgovaralo, jer ti baš i nije bio dan za druženje, ali, svejedno si opstao, nisi nikome prigovorio. Točnije, potrudio si se da nekom uljepšaš dan tako što ćeš ga saslušati. U najboljem slučaju, to će ti biti uzvraćeno, te će netko tebi isto tako dan učiniti ljepšim. Nakon što si odradio sve što ti je dan donio, spremaš svoje stvari i upućuješ se doma. Možda ćeš skrenuti na nekoj usputnoj stanici ako si imao obaveza. Dok budeš šetao kroz onaj isti park i dalje ispunjen neukrotivim lišćem, primijetit ćeš da hodaš ispod neba koje je puno zvijezda. Ne znaš koja blješti jače, a svaka je na svoj način posebna. Koja će tu i tamo pasti, pa će ti dati luksuz da se zamisliš i budeš fasciniran lakoćom kojom je ona pala na Zemlju. A eto, na Zemlji je ipak neprimjetna. Ući ćeš, ako imaš sreće, u svoj topli dom, koji si postigao, zato što si se, dragi moj prijatelju, trudio. Kada staneš na kućni prag, žena će te dočekati s poljupcem, i vjerojatno kojim prigovorom, jer si, šutajući lišće u parku, zakasnio na večeru. Kada sjedneš za stol, tvoja će ti djeca, koja su tu zato što si ulagao u odnos sa svojom ženom, napuniti glavu s hrpom priča, koje ćeš ti sa zadovoljstvom slušati, bez obzira što si imao težak i naporan dan. Znači, potrudit ćeš se, jer te to oduševljava. I tako će tvoj dan završiti u toplom krevetu s voljenom osobom, o kojoj cijeli život vodiš brigu, i to činiš sa zadovoljstvom, jer si osoba koja se naučila truditi. Zaspat ćeš sretan, probudit ćeš se sretan i započet ćeš dan sretan, jer živiš tu jednostavnu riječ od četiri slova.Ne dobiva li ona, baš zato, automatski najveći životni smisao? Nije li ona onda ključna za svaku tvoju životnu situaciju?
Draga moja braćo i drage moje sestre, trudite se! Učinite dobro djelo, poslušajte svoje roditelje, trudite se na fakultetu, saslušajte svoje prijatelje, započnite dan s molitvom, završite tjedan sa svetom Misom, i vjerujte mi, to je najbolja terapija, da vaš mali život uistinu uz sebe veže sinonim sreće i blagostanja. Jeftin, ali učinkovit savjet! Ako negdje zapnete, mislim da već znate što vam je činiti. Potrudite se! Dignite glavu, ispravite grešku i nastavite dalje. Uistinu je blagoslov što smo dobili luksuz ispravljanja pogreški, bilo bi šteta na kraju ga ne iskoristiti. Bože, hvala Ti na tome i hvala što si me naučio trudu. Oprosti što nekad posustanem i molim Te da me u svakom takvom trenutku podsjetiš na već milijun puta spomenutu riječ u ovom tekstu. A ono što Ti mogu obećati je da ću se, bez obzira na sve što će mi život donijeti, ja uvijek truditi, pa makar mi to puno puta izgubilo smisao.
Amen.