Grijeh činimo iz straha da ne izgubimo! Promisli o svojim grijesima. Što si htio sačuvati za sebe kad si postupio tako i učinio grijeh?
Braćo i sestre, strah je izraz naše sebičnosti. Kad smo u strahu mislimo samo na sebe, zaokupljeni smo sobom. Kad moram negdje nešto javno reći, a bojim se. Bojim se toga da ne ispadnem glup, da mi se ne smiju, bojim se njihovih pogleda, njihovih reakcija. Jednostavno, bojim se za sebe. Ne mislim da bi moje prisustvo i moje riječi obogatile drugoga.
Samo ja, ja i ja. Ali za koga da se čuvam? Sve propada, sve nestaje. Ako se štedim, moj život nema smisla. Da se čuvam za neke ‘bolje dane’, oni možda neće doći. Ima li boljeg dana, boljeg trenutka od ovoga sada, od ovoga sada u koji si pozvan da daješ sebe? Za koga se čuvaš? Za sebe? Što ćeš ti sebi sam? Ako se štediš, ne živiš već lagano umireš. Razmisli dobro koga si odlučio slijediti. Isus je dao sebe drugima, nama. I ti si pozvan da učiniš isto. I nema boljeg trenutka od ovoga da počneš tako živjeti. Put je težak, i iziskuje mnogo. Bit će padova i uspona, ali tko će me pobijediti dok ide s Kristom putem Ljubavi?
Postoji i onaj strah kad ne želimo povrijediti drugoga. No, možda se ponekad i iza toga krije strah da ja ne bi bila krivo shvaćena, ili da taj drugi ne bi nasrnuo na mene. Ako govorim istinu čega da se bojim? Možda upravo ta istina može drugoga osloboditi. Idem reći istinu, ali u ljubavi, a ishod predajem Kristu. Sve za Krista i poradi Krista! Mi nemamo za koga drugoga živjeti, jer sve prolazi! Ali naš Krist ostaje dovijeka i s nama je do konca svijeta!
Ljubljeni brate i sestro, ne boj se! Ne boj se činiti dobro, ne boj se davati sebe! Nemoj se bojati ljubavi! Ljubav prelazi preko žrtve, preko smrti, ali rađa novim Životom!
Taj Život osjetiti ćeš u sebi čim počneš ljubiti, kad zaboraviš na sebe, kad se dadneš drugima. Kad se daješ, onda si onakav čovjek kakvim je Krist želio da budeš! Ne boj se! Vjeruj i ljubit ćeš bližnjega kao što je Krist ljubio nas! Vjeruj jer ti si sposoban ljubiti!
Izvor : Romana Pavlović|duhos.com