Kako je teško biti postojan!
Kad odlučim činiti nešto što je pravedno u Božjim očima, kad Ga tako odlučim ljubiti nakon što sam shvatio da sam Ga u suprotnim činima vrijeđao, tako kako sam odlučio trebam činiti svaki put kad se pokaže prilika za to. Postojanost ne poznaje “drugi puta”, “danas me boli glava pa ne mogu, Gospodin će razumijeti”.
Nema toga kod Postojanosti. Postojanost je odvažna u svakom trenutku zauzeti za ono što je po Božjemu. Postojanost ne bira trenutak: ona svaku priliku smatra svojom, ne nudi je drugome.
Ona dobro shvaća riječi Učiteljeve: “Vaše DA neka bude DA, a vaše NE neka bude ne, što je više od toga od Zloga je.” Što postojanost jednom odluči, uvijek tako čini, ne traži izlike niti gleda na drugoga.
O, kad bismo mi te riječi primjenili na svoj život!
Kad bismo mi bili tako postojani u ljubavi prema Gospodinu!
Govoriš nam Gospdine da bez Tebe ne možemo ništa učiniti,
stoga te molimo daruj nam Ljubav i Postojanost u ljubavi,
da ljubimo u svakome času, kako smo po nadahnuću Tvoga Duha odlučili ljubiti, ljubimo do kraja se dajući a ne tražeći plaće, naša plaća budi Ti sam!
Ozdravljaj nas u Sebi, Gospodine!
HVALA TI!
Izvor: Romana Pavlović