Čovječe, sjeti se da si prah i da ćeš se u prah povratiti. Zaista, ta rečenica ima tako dubokog smisla. U svijetu živimo,ali ipak nismo od svijeta. Nitko, zdravih očiju, ne može zanemariti da imamo tijelo i tjelesne potrebe. Ono što me zapravo zabrinjava, jest negiranje duhovnih i emocionalnih potreba. Materijalan svijet oko nas redovito nam servira laži i na taj se način pokušavaju tjelesne potrebe staviti ispred emocionalnih. Naizgled jednostavna teza, nešto što nam je svima već poznato. Međutim, nedovoljno se spominju načini na koji nam se to suptilno „ubacuje u misli“ , a da to uopće ni ne primjetimo. Htjeli mi to priznati ili ne, ljudi su osjetljivi na izvanjsko (izgled), zanimanje, status u društvu. I zabrinjavajuće je što su sve ljudi spremni učiniti da bi bili prihvaćeni, uvaženi, pohvaljeni… U nekim zdravim okvirima, to je ljudski i u redu. No, što se događa kada stvari u tom pogledu izmaknu kontroli?
U ovom tekstu osvrnula bih se malo, na nas , pripadnice ženskoga spola i na naše ponašanje prema muškarcima. U Bibliji piše kako žena treba biti podložna svome mužu (Efežanima:“Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu, žene svojim muževima kao Gospodinu, jer muž je glava žene, kao i Krist Glava Crkve, pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu. Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu, te sebe predao za nju…“). Na prvi pogled, ako se ne tumači ispravno,ovo je sigurno tekst Novoga zavjeta koji bi uznemirio i podigao na noge svaku feministicu…Tko još u današnje, kozumerističko vrijeme, kad nas uče da udovoljavamo samo sebi, želi biti podložan ikome? Međutim, drugi dio teksta, rasvjetljava pravu bit. Muževi trebaju ljubiti žene, kao Krist Crkvu, što znači, muž je taj koji, poput Krista, treba biti spreman umrijeti za svoju ženu iz čiste ljubavi. Ne zvuči li bolje od bilo kakvog princa o kojima smo slušale u svim dosadašnjim bajkama?
Ne možemo zanijekati da živimo u vremenu u kojem se žene uči upravo suprotnom ponašanju. Milijun savjeta kako smršavjeti, kako urediti kosu, nokte, našminkati se, odjenuti se, kako zavesti muškarca ,ispuniti njegove fantazije,a onda, kada mu se pomuti razum, uzeti što god on nudi… Gubim se dok vidim i same naslove, a kamoli sadržaj takvih tekstova (zato ih i izbjegavam). Ukratko, kako biti osoba koja služi za užitak muškarcu i onda, iz osvete, manipulirati, osvećivati se, praviti ga ljubomornim, ucjenjivati… Uzeti što se nudi, pa onda, dokad ide, neka ide. Postupanje na takav način ostavlja nezadovoljnima( ili privremeno zadovoljnima) obje strane, no što je sa dugoročnim ljubavima?
Reći će nam da ne sanjarimo, da ljubav ne postoji, čemu voljeti kad će te ionako povrijediti, svi samo gledaju svoju korist, pobrini se za sebe, uzmi što možeš… Čast iznimkama, ima predivnih veza u kojima se parovi trude, no, bezbroj puta, na svoje sam oči vidjela takva ponašanja i sa ženske i s muške strane…A i sami ste zasigurno bili svjedoci ovakvih izgovorenih rečenica i razmišljanja. I sama sam godinama bila, spletom tuđih očekivanja i neobičnih okolnosti, jedna od onih koje su morale biti dominantne pod svaku cijenu. Imati situaciju pod kontrolom u svim mogućim događajima.
U cijeloj toj gunguli, ni muškarcima nije puno lakše. Svaki muškarac želi „biti muškarac“, no problem je što se ni njima više ne daju smjernice na koji način da to budu. Zato i prolaze loše načine (opijanja radi dokazivanja, osvajanja žena radi izgradnje imidža osvajača i zavodnika).
Sve to ostavlja veliku prazninu u mladim ljudima, neovisno kojeg su spola. Borba protiv ovakvih društvenih i nametnutih oblika ponašanja puno je bolnija nego li samo odrastanje i sazrijevanje.
Zaboravljamo da smo od Boga stvoreni, po Njegovom nacrtu kreirani. U svakome od nas postoji Njegov dah, svatko od nas dušu i srce ima,a to je najvredniji dio nas, koji ovaj svijet (otac laži-sotona) toliko žele uprljati i upropastiti. Bog je u čovjeka usadio čežnju za ljubavlju od koje nitko ne može pobjeći. Možemo odlučiti da ju nećemo nikome dati, u strahu da nas ne povrijede, ali pritom, mi sami najviše gubimo, jer je ljubav jedino za što se isplati i živjeti i umrijeti ( Korinćanima: „ Kada bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao,bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kada bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kada bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao- ništa sam!“ ).
Mladost je vrijeme skupljanja iskustava, ali trebamo pripaziti da se prema drugima ne odnosimo kao da su stvar, nešto što ima privremen rok trajanja, a upravo se takav način ponašanja sugerira u medijima (novinski članci, televizija). Zapitajmo se, želimo li živjeti onako kako nam diktiraju oni, kojima je cilj učiniti čovjeka konzumentom tjelesne ljubavi ili ipak želimo čistu, iskrenu (Kristovu) ljubav prema svojim bližnjima?
Jedino je rješenje upoznavanje živoga Krista (ispovijed, sakramenti, svete Mise) kroz koje ćemo spoznati i osjetiti koliko smo zapravo željeni i voljeni od našeg Nebeskog Oca. Napunjeni takvom ljubavlju, nemoguće je i da sami ne postanemo „sol zemlje i svjetlost svijeta“, Kristovi sljedbenici, koji u svojim srcima nose Njegovu ljubav, koja je najpotrebnija i najprivlačnija, kako i nama samima, tako i našim bližnjima.
Monika