Stavimo, prije svega, Krista u centar naših života, a po našim plodovima vidjet će se je li to tako ili smo ipak mi, unatoč spoznaji Božje blizine, sami sebi centar.
Lako je prijeći u zanesenost vjerom u kojoj zaboravljamo na svoga bližnjega. Mislim da se to događa kada mislimo da življenje vjere nama donosi divljenje drugih ljudi na račun naše unutrašnje duhovne ljepote i divote jer, eto, ne živimo teške grijehe, idemo svaki dan na misu, živimo čistoću: i onda se u našoj zanesenosti vjerom dogodi da u cijeloj toj priči bratu ili sestri, koji nisu isti kao i mi, nesvjesno ili čak svjesno okrećemo leđa.
Tanka je granica između zdravog življenja duhovnosti i fanatizma. Budimo, braćo i sestre, oprezni da ne stavimo sebe ispred Krista i uzoholimo se. Sotona je prvo bio anđeo najbliži Bogu, i što se dogodilo? Htio je biti kao Bog i na kraju se, zbog oholosti i ljubomore na Boga, odvojio od Njega. Da, lijepo je kada smo blizu Bogu i redovito se ispovijedamo, no pripazimo da to ne prijeđe u oholost – da pomislimo da smo zato bez grijeha, da više nemamo što naučiti od drugih i da ne možemo prihvatiti kritiku jer mislimo da smo sveti. Čovjek lako pomisli da je na viskoj razini svetosti ako ide svaki dan na misu, redovito se ispovijeda, ide na molitvu neke zajednice, klanjanja, ako je u duhovnim vježbama, čita svete knjige, ima darove Duha Svetoga i ostalo. Sve je to lijepo, no jesu li pravi sveci, poznati u cijelome svijetu, htjeli da svi gledaju u njih, da uzdižu njihovu požrtvovnost i darove Duha Svetoga? Svaki svetac je proglašen svetim poslije svoje smrti, a ne za vrijeme života. Svakodnevna spoznaja da je Bog sa mnom treba u meni izazivati duboko strahopoštovanje, poniznost i poslušnost. Ti sveci su uvijek bili za svoga bližnjega i nije ih bilo sram bilo što učiniti za Boga, pa makar i drugi mislili da su ludi i nerazumni.
Treba biti ponosan vjernik, ali ne suditi druge koji su drugačiji, bili oni u vjeri ili ne, ako žive drugačiju vrstu duhovnosti ili shvaćaju duhovnost drugačije od nas. Primjetila sam, nažalost, da smo mi, „veliki vjernici“, najčešće skloni suditi i ljudima koji jesu u vjeri, ukoliko ne gledaju sve na isti način kao mi. Bog nas je sve stvorio jedinstvene. Prihvatimo se u različitosti!
Braćo i sestre, širimo ljubav! Ta nemamo ljepšeg primjera od Marije, Isusa i Josipa. Isus nije rekao da će se Njegovi učenici prepoznati po darovima, nego po plodovima. U Evanđelju po Mateju piše: „Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokva? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle, po plodovima ćete ih njihovima prepoznati.“ (Matej 7, 16-20)
Helena