„Svi smo mi djeca Božja“ – tako nas uče, ali ipak je Isus, Njegov Sin, bio poslan da otkupi naše grijehe i spasi naše grešne duše. Ali i taj Njegov Sin na svijet je došao (koliko-toliko) prirodnim putem, odrastao je i stasao u odraslog muškarca. Htjela bih se zadržati na Njegovom odrastanju – vjerujem da je bio prezanimljivo dijete, ali ne previše različit od svojih vršnjaka.
Malo mi je čudno uopće zamišljati vrijeme u kojem je On živio. Kako je mogao odrastati bez bicikla? Jadan, sigurno ni ne zna kako je kad padneš s njega i raskrvariš koljeno (o mobitelima i i-čudima neću ni govoriti)! Zamišljam Ga kao plavog kovrčavog dječačića krupnih plavih očiju i osmijeha koji rastapa kamen. Znam da je nekako klišejski, ali takav je moj mali Isus: vidim Ga u lanenoj haljinici, bosonogog i umusanog (jer je htio probati zemlju i „kolače“ napravljene od nje) kako trčkara i igra lovicu s ostalom djecom. Nitko ti ne brani da si zamisliš svog!
Moj Isus, dijete Isus, ponekad je i uprljan jer nije pristojno jeo, a ponekad čak i čupav jer nije dao da Mu Marija sredi kosu. Nasmiješniji mi je kada Ga zamišljam kako ju namjerno živcira, baš onako kako sva malena djeca čine: gleda ju u oči i namjerno se inati da vidi njezinu reakciju. Tu onda stanem jer ne znam kako je ona reagirala – bio je njezino dijete, ali opet poslan od Boga, tako da vjerujem da je imala nekakav „respect“ prema tome. Baš me zanima je li Ga nekad prebacila „preko koljena“! Kakve su igre igrali? Je li bilo „školice“, „gumi-gumija“, „žmire“ i ostalih igara koje smo mi igrali kao djeca? Kako su Ga druga djeca gledala? Je li bio dijete „s posebnim potrebama“ zbog pametovanja (vjerujem da se pravio malčice važan)? Jesu li Ga izbjegavali? Je li se ikada kome izbeljio, napravio nekakvu grimasu, ćušnuo nekoga „iza uha“? Ne znam kako je obrazovni sustav tada funkcionirao i je li trebao ići u školu ili neku njezinu tadašnju inačicu. Znamo da je bio prepametan i da je sve što je govorio bila Sila odozgor, no je li znao pisati i čitati? Tko Ga je naučio? Je li bio nestašno djetešce kojemu se ponekad „nije dalo“?
Ne mogu zamisliti djecu koja samo sjede i rade što im kažeš (zapravo su mi jako dosadna), tako da je u mojoj mašti Isus super-zanimljiv i nestašan – šarmantno zloćkast. E, to me zbunjuje! Moj mozak u neku ruku shvaća da je On sama ljubav i ništa više, ali gdje ju je tada, kao malo vrckavo dijete, pronalazio? Je li uvijek bio takav, poslušan svima?
‘Ajde, odrasli Isuse, daj da vidim kakav si bio kao mali! Zanima me imam li dobru sliku o Tebi ili sam opet previše upotrijebila maštu?!
Marija K.|duhos.com