O onomu što je potrebno ne može se pisati ni govoriti nego treba ostati u šutnji i raditi. Djela govore dok šutnja i rad skupljaju snagu duha. Da bismo sačuvali snagu duha moramo patiti u tišini i pobijediti osjećaje kroz samoću. Zaboravljajući sve pretpostavke i moguće događaje, pa čak i to da bi mogao doći kraj svijeta. Trebali bismo čuvati srce kao svoju unutarnju tvrđavu.
Čuvaj svoje srce, jer ako vrag nađe samo jedan dio tvoga srca koji nije dobro branjen, ući će u njegovu tvrđavu. Oh, blažene suze kojima su onećišćene sve unutarnje nečistoće i pobrisani pakleni grijesi. Blagoslovljeni oni koji plaču, za njih suze postaju smijeh. Kroz te suze duša spoznaje svog supružnika, dobiva željeni zagrljaj, postaje zanesena valom sreće, i liječi se medom i mlijekom njegove utjehe. Ovo su darovi tvoga supruga – suze i jecaj. Pij te suze polako. Te suze su tvoja svagdašnja hrana i slađe su čak i od meda.
Sveta Terezija Avilska