Kada je papa Franjo proglasio Godinu posvećenoga života, želio je na neki način pozornost Crkve usmjeriti na redovništvo. Ovom prilikom želim kratko razmišljati o redovnicama, pri čemu namjerno neću spominjati imenom družbe ili redovničke zajednice kako nekoga ne bih zaboravio ili ispustio.
Na sam spomen redovnica misli me navode na brojne naše časne sestre. Mnoge su od njih vjeroučiteljice u školama, djelatnice u bolnicama i odgojnim ustanovama, zauzete suradnice na župama te na još bezbroj načina oplemenjuju i uljepšavaju lice Crkve i naše domovine. Poslanje časnih sestara vrlo je slično poslanju Blažene Djevice Marije. Donose Isusa svijetu i svojim molitvama i radom mijenjaju svijet na bolje. Redovnice nisu u prvome planu, one su kao neka samozatajna pozadina. Ali, bez obzira na tu samozatajnost i nenametljivost, redovnice su veliko bogatstvo Crkve. Bez redovnica, ali i općenito redovništva, Crkva i svijet bili bi mnogo siromašniji u svojoj plemenitosti i dobroti. Sjećam se jedne redovnice koja je upriličivala velika slavlja na župi (npr. mlade mise ili sv. potvrde) čitav dan (obično subotom), pripremala crkvu aranžirajući cvijeće, čistila, prala, pri tome brinuvši o svakome detalju, kako bi sve bilo lijepo i dostojanstveno. Dolazi mi u sjećanje i jedna časna sestra koja je svaku kunu trošila na kupovinu duhovnih knjiga, krunica, slika i slično, a sve za poklon vjernicima, posebice obiteljima. U jednoj osnovnoj školi, jedna je redovnica poklanjala krunice djeci. Dio je djece to doživio s podsmijehom i kao nešto pobožnjački. Jedna je djevojčica iz te skupine djece, kasnije kao odrasla žena, odlučila napraviti samoubojstvo. Tih dana tražeći po svom ormariću, našla je krunicu koju je dobila od časne sestre. Toga je trenutka doživjela prosvjetljenje i odlučila ne oduzeti si život. Sve su ovo maleni, a opet tako veliki primjeri iz života naših redovnica. Mnogo više toga, toga vrijednog, plemenitog, požrtvovnog rada, molitvi, poznato je samo njima i Ocu nebeskome.
Svaka župa, mjesto ili ustanova koja na svome području ima redovnicu može se ponositi i zahvaljivati Bogu na tome daru. Budimo našim redovnicama potpora. Molimo za njih surađujmo s njima, pomažimo im…
Mauricio Jakus