Čovječja izdržljivost ima granice i to je posve u skladu s Božjim naumom o samomu čovjeku. Premda Gospodin nije planirao grijeh, on ga je dozvolio kao mogućnost, jer da nije, tada ni naše slobodno odlučivanje za njega ne bi bilo moguće. Bili bismo lutke u rukama lutkara, koje ljube jer im je tako zapovijeđeno, a ne ljudi stvoreni na sliku Božju koji su oslobođeni za ljubav, koji u svojoj naravi nose klicu božanskoga. Ipak, ta klica traži svoga Stvoritelja kako bi rasla, jer kako nam Pavao govori: „Tako niti je što onaj tko sadi, ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti“ (1 Kor 3,7). Isus je pao i treći put pod teretom naših grijeha, slabosti, loših navika. Osvijestio nas je da se stanemo strastvenije otimati korovu svjetovnoga, koji nas guši i umanjuje u nama milost koja nam je dana. Bez Isusa ne možemo ništa, no ponekad ga ni ne zovemo u svoje živote, ponekad je slabost tek običan izgovor.
Isuse, oslobodi nas za ljubav. Pomozi nam da u milosrđu i prema sebi i prema drugima, ipak ne odlutamo u kompromise i pretjeranu blagost. Neka nam naši padovi budu poticaj da se uistinu promijenimo, da donosimo plodonosne odluke iskorjenjivanja loših navika, jer sve možemo s tobom koji nas jačaš. Pomozi nam i da razlikujemo pad od ustrajanja u zlu, bez stvarne namjere i želje za promjenom.
Smiluj nam se, Gospodine.
Kristina Kasumović|duhos.com