Sama Crkva od svojih početaka jednom godišnje je slavila sve svete mučenike. Kako vrijeme prolazi i broj mučenika i drugih svetaca se povećao. S obzirom na to, nije ih bilo moguće sve nabrojiti, a neke od njih Crkva je razvrstala u kalendar slaveći njihov spomendan u određeni nadnevak. Naravno da se većina njih nije našla u kalendaru te zbog toga slavimo blagdan Svih svetih. Mnogi krivo tumače pojam Svih svetih, a važno je razjasniti da se pod tim pojmom ne misli isključivo na one koji su službeno proglašeni svetima, već i na one koji se ne spominju niti u kalendaru niti za oltarom. Pojam i dan Svih svetih obuhvaća sve one pokojne koji su za vrijeme svoga zemaljskoga života ostvarili velika djela ljubavi i milosrđa prema Bogu i prema svojim bližnjima.
Prisjetimo se svih zaboravljenih i neupadljivih ljudi, onih koji su živjeli u skladu s Isusovim životom, ljudi koji su savjesno obavljali svoje obaveze i dužnosti, pomagali drugima, često podnosili nepravde, pokorom zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost, oni koji su svojim skromnim životom zavrijedili ući u slavu Božju. Osvrnimo se oko sebe, prisjetimo se naših roditelja, naših liječnika, domovinskih branitelja, svećenika, radnika različitih struka koji su na specifičan način uljepšavali i olakšavali naš i živote drugih ljudi, a napustili su ovaj zemaljski život i otišli u Vječnu domovinu k Isusu. Svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen ovaj blagdan. Misao na živote svih svetih potiče nas na razmišljanje kako bi i naš život trebao biti dobar i svet, protkan pažnjom i milosrđem za zaboravljene, za sve one koji su odbačeni ili usamljeni, za našega Isusa koji nas je otkupio. No, što to uistinu znači biti svet ? Svaki svetac nosi u sebi ljudske tragove i naravno da nitko od njih nije bio anđeo. Sveci su ljudi koji se svom svojom dušom predaju Bogu i ljudima. Naš Otac bira one koji su skromni, ponizni u svemu što rade, neugledne i prezrene od strane ljudi, kako bi od njih stvorio velikane. Sveci su ljudi koji umiru ne mrzeći nikoga, ne mrzeći svoj život, oni umiru opraštajući, ljubeći i s molitvom na usnama.
Naš Spasitelj u svome govoru na gori svečano obećava blaženstvo svim siromašnima u duhu koji nisu robovi prolaznih dobara, onima koji su gladni pravednosti, milosrdnima, krotkima, progonjenima zbog pravde, potlačenima,oklevetanima,obespravljenima. Svi koji su vjerovali i koji vjeruju u Kristova blaženstva bit će blaženi.
Trebali bi shvatiti ovaj zemaljski život kao jedan most ka Isusu, kao prijevozno sredstvo do Vječne Domovine. Naš zemaljski i tjelesni život trebao bi biti shvaćen u funkciji budućega vječnoga života. Naš glavni cilj trebao bi biti Bog i njegov Sin ,a naš Spasitelj i Otkupitelj.
Kroz razmatranja i razmišljanja o pojmu svih svetih, možemo se zapitati kako protumačiti pojam općinstvo svetih. Pri ispovjedanju SVETE KATOLIČKE CRKVE, Apostolsko vjerovanje dodaje OPĆINSTVO SVETIH. Iz toga možemo zaključiti da je upravo Crkva općinstvo svetih. Sam pojam općinstvo svetih ima dva usko povezana značenja; zajedništvo u svetim stvarima (sancta-svetinje) i zajedništvo između svetih osoba (sancta-sveti). Riječ općinstvo naglašava da je Crkva zajednica, da je ona javna, općenita, otvorena svima te da nadilazi granice prostora i vremena. Svi članovi Crkve su sveti jer su po krštenju posvećeni Duhom Svetim primili milost posvetnu.
S obzirom na navedeno, postoje tri stadija Crkve: Crkva slavna ili pobjednička u nebu, Crkva trpeća u čistilištu, Crkva putujuća na zemlji.
Zajedništvo općinstvo svetih izrazito se očituje u euharistijskom slavlju, gdje pjevamo pjesmu slave sa svim anđelima i svetima: Svet, svet, svet Gospodin Bog Sabaot. U euharistiji se spominjemo svoje pokojne braće i sestara i molimo: Privedi ih k svjetlu svoga lica!, te zazivamo svete u nebu: Blaženu Djevicu Mariju, apostole, mučenike i sve svete da bismo zajedno s njima zavrijedili postati sudionici vječnoga života.
Za vrijeme euharistije, mi vjernici na zemlji doživljavamo zajedništvo ili općinstvo, jer kad god se okupljamo na euharistijskom slavlju, činimo to u zajedništvu s papom, biskupom i sa svim vjernicima po cijelome svijetu. Kroz to zajedništvo jedni druge obogaćujemo; u vjerničkom braku, ili kroz zavjetovanje na posvećenu čistoću, kroz kršćansko pomaganje bolesnih, starih ili nemoćnih i svih onih koji su potrebiti. I najmanji čin koji vršimo u ljubavi donosi korist svima, a svaki grijeh škodi tom općinstvu.
Papa Grgur IV. 835. odredio je da se blagdan Svih svetih slavi 1. studenoga, a opat u Clunyu sv. Odilo 998. uveo je Dušni dan koji se slavi 2. studenoga. Na blagdan Svih svetih vjernici slave svete u nebu i znane i neznane, a na Dušni dan se prisjećaju svojih pokojnika moleći za njih i moleći im se za duhovnu pomoć. Dušni dan često poistovjećuju s pojmom Dan mrtvih, što se kosi s vjerovanjem Crkve, jer mi vjerujemo u besmrtnost duše. Dušni dan slavimo nakon Svih svetih, a on je posebno posvećen molitvi i sjećanju na pokojnike. Ako je Božji sluga, svaki vjernik će se izjasniti pred svima nama za Isusa Krista, ali on to čini u relativno kratkom vremenu koje čini naš zemaljski i tjelesni vijek, dok se naš Spasitelj za nas izjašnjava u čitavoj vječnosti, pred Bogom, svojim Ocem,pred anđelima i arkanđelima. I sam Ivan u svojem Otkrivenju navodi: Pobjednik će tako biti obučen u bijelu haljinu; njegova imena sigurno neću izbrisati iz knjige života, štoviše, njegovo ću ime priznati pred svojim Ocem i njegovim anđelima. (3,6)
Nikolina Borevac │duhos.com